Preminuo Zoran Vorotović

Tijekom današnjeg dana iz Crne Gore je stigla vijest da je u 67. godini preminuo nekadašnji nogometaš Zoran Vorotović. Zorana Vorotović stariji ljubitelji nogometa pamte kao lijevog beka Sutjeske, Budućnosti, Crvene Zvezde, Spartaka i povremeno reprezentacije Jugoslavije.

S ekipom Sutjeske bio je prvak Jugoslavije u omladinskoj konkurenciji 1976. godine. Kasnije je prešao u Budućnost čiji je član bio od 1977. do 1986. godine. Potom je uslijedio transfer u Crvenu Zvezdu, za koju je igrao u sezoni 1986/87. Nakon odlaska iz Zvezde, Vorotović je dvije igrao u Turskoj od 1987. do 1990. Karijeru je završio u subotičkom Spartaku gdje je odigrao jednu sezonu.

"Kada sam potpisao drugi ugovor s Budućnosti, dobio sam 220.000 dolara od tadašnjeg predsjednika Boška Jabučanina, a dinamovac Velimir Zeko Zajec je za upola manje novca tada potpisao za grčki Panathinaikos ili Dragan Džajić za francusku Bastiju. Ljubljanska Olimpija mi je tri godine ranije davala ogromne novce, ali Sutjeska iz moga Nikšića nije godinu dana htjela dati papire pa sam završio u Budućnosti. Nakon dvije godine fantastičnog igranja dobio sam taj ugovor s kojim sam, komotno mogu reći, mogao kupiti sva zemljišta u Budvi. Prijelaz u Zvezdu je bio samo radi bolje prodaje u inozemstvo. Došli smo u isto vrijeme Dragan Stojković Piksi, Milivoj Bračun, Boro Cvetković i ja i odmah smo s trenerom Veliborom Vasovićem bili prvaci.

Mogao sam završiti i u Hajduku, tadašnji predsjednik Tito Kirigin me je molio da dođem i davali su mi ogroman novac. Iz Zvezde sam nakon godinu dana igranja otišao u Tursku, gdje sam igrao tri godine zaradio dva i pol milijuna maraka" govorio je u jednom od svojih posljednjih intervjua ua Slobodnu Dalmaciju, Vorotović.

Po povratku iz Turske, Zoran se skrasio u Beogradu, gdje je živio, trošio zarađeni novac. Puno brže, nego što je to radio na terenu.

"Imao sam tada sve, kupio sam stan u Beogradu, par lokala, kockao sam svaki dan. Najviše sam udarao rulet, znao sam da gubim po 10.000 maraka u petnaest minuta. Davao sam svima, častio sve, kupovao i što mi treba i ne treba, sa mnom nikome nije bilo dosadno niti je itko bio gladan i žedan. A onda je stigla ta nesreća i sve je otišlo na moje liječenje. I stanovi, i lokali, i zarada, sve.

Vorotović je doživio tešku nesreću 2001. godine, ostao je živ, ali vezan na invalidska kolica, kao 100 postotni invalid. Ostao je bez prijatelja, rijetki su bili spremni pomoći. Nadao se da bi mogao završiti u Lyonu, na još jednoj operaciji koja bi prema nekim prognozama popravila koliko toliko njegovo stanje. Nije je dočekao.