Srpski biznismen i veliki zaljubljenik u nogomet, Milan Mandarić, preminuo je u 88. godini u Beogradu. Njegov životni put ga je vodio od malog ličkog grada, preko Kalifornije do povratka u Europu, prostor bivše Jugoslavije. Rođen 5. rujna 1938. u Vrebcu kod Gospića, nakon čega se preselio se s roditeljima u Vojvodinu, u Novi Sad, gdje je odrastao i diplomirao mašinstvo.
Mandarićev poslovni uspjeh započeo je sredinom 1960-ih kada je preuzeo porodični biznis i otvorio vlastitu fabriku autodijelova u Inđiji. Kao podizvođač za Fiat, Mandarićeva kompanija je masovnom proizvodnjom pokrivala tržište cijele bivše države, a ubrzo je počela i izvoziti. Do 23. godine, Mandarić je bio jedan od najvećih privatnih poduzetnika u Jugoslaviji, što ga je dovelo u sukob s komunističkim vlastima.
"Jednog dana sam bio nacionalni heroj jer sam zapošljavao ljude, a već sljedećeg dana su me vodili u zatvor. Rekli su mi da ne smijem širiti kapitalizam u Jugoslaviji. Bilo mi je jasno da ne mogu promijeniti sustav", rekao je u intervjuu za Večernji list jednom prilikom.
U takvoj situaciji Mandarić je odlučio otići u Švicarsku sa suprugom Gordanom. Nakon rođenja prvog djeteta, godine provedene u Švicarskoj, Mandarić je odlučio napustiti Švicarsku, Europe uopće i skrasiti se u SAD. Još tada početkom sedamdesetih godina, Mandarić je prepoznao značaj informatičkog sektora, krenuo je raditi sa računarskim komponentama i njegova prva kompanija se zvala "Lika Corporation".
Zanimljivo, kompanija je bila smještena u Californiji i samo je bila jedna u nizu mali kompanija iz kojih će kasnije nastati nadaleko poznata Silicijska dolina. Među osobama najzaslužnijim za postavljanje temelja na kojima je sagrađena poznata dolina posebno su važna tri imena:
Leland Stanford, Frederick Terman i William Shockley, a njihove se zasluge protežu kroz niz desetljeća. Prijelomni trenutak koji je sve postavio na mjesto vjerojatno je bila inicijalna javna ponuda dionica tvrtke Apple, još jednog projekta koji je započeo iz garaže dvojice entuzijasta i to u gradiću Los Altosu, također jednom od gradova koji uz Sunnyvale te već spomenute Palo Alto i Mountain View danas čine Silicijsku dolinu.
Krajem 1980. Apple je inicijalnom ponudom dionica prikupio čak 1,3 milijarde dolara kapitala za razvoj svojeg poslovanja. Milan je u to vrijeme počeo surađivao sa Steveom Jobsom. Sa svojim inženjerskim obrazovanjem, Mandarić je počeo razvijati štampane ploče za računare.
"Bio sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Silicijska dolina je tek počinjala, a ja sam bio dio toga. Steve Jobs mi je ponudio ugovor, svoj američki san sam počeo ispunjavati", ispričao je jednom prilikom Mandarić.
Mandarić 1980. godine Liku prodaje za 10 milijuna dolara i osniva novu tvrtku Sanmina koju naziva po svojim kćerima, Sandri i Jasmini.
Nova firma Milana Mandarića bila je smještena u San Joseu, a bavila se proizvodnjom visokokvalitetnih uređaja iz područja telekomunikacija. Kako je Sanmina iz godine u godinu postajala sve uspješnija, Mandarić je proglašen poduzetnikom godine u Americi, povodom čega je bio pozvan na večeru s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom.
Tvrtka Sanmina koju je osnovao postoji i danas. Radi se o jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju hardvera na svijetu koja na američkoj burzi vrijedi 15 milijardi dolara i zapošljava više od 60.000 ljudi.
Osnovao je klubove Lika i San Jose Earthquakers koji su igrali u prvoj profesionalnoj nogometnoj ligi SAD-a, bio je uključen u dogovore za dovođenje poznatih nogometnih velikana poput Bobbyja Moorea i Peléa na tlo Amerike. U to vrijeme posebno je bio blizak s temperamentnim irskim igračem Georgom Bestom koji je svog sina po njemu nazvao Milan.
"Nekolicina nas entuzijasta, uz Henryja Kissinger smo odlučili da u svaki klub dovedemo po jednu veliki zvijezdu. Doveli smo Pelea u Cosmos, onda smo išli po Johana Cruijffa u Nizozemsku, problem je bio što je Cruijff tražio da sa sobom povede i trenera Rinusa Michelsa. U toj skupini je bio i George Best. Best je volio sve ono što ne treba, prije svega alkohol. Stvarno smo bili prijatelji, moja obitelj, njegova supruga", pričao je Mandarić.
Frustriran sporim napretkom igre u SAD-u, Mandarić je kupio belgijski klub Charleroi, a zatim prešao u Nicu.
Portsmouth je bio na rubu bankrota kada ih je kupio 1999. godine, prije nego što je pod njegovim vodstvom oživljen na način koji će mu donijeti reputaciju fudbalskog "gospodina Fixita". Početkom devedesetih prelazi u Europu. Najprije ulazi u belgijski Charleroi, a zatim kupuje OGC Nice.
S Nicom osvaja francuski Kup 1997., trofej koji će ostati jedan od emotivnih vrhunaca njegove europske epohe, iako klub te sezone ispada iz lige. U svibnju 1999. prodaje Nice i okreće se Engleskoj. Portsmouth preuzima 1999. i od kluba s dugovima i prosječnošću stvara ekipu koja će ući u Premiership.
Ključnim potezom se pokazalo angažiranjem Harryja Redknappa. Iako se kasnije razišao s Redknappom i 2006. prodao većinski udio, navijači Portsmoutha pamte ga kao čovjeka koji je vratio ponos gradu i klubu. Mandarić je kupio Leicester City za 6 milijuna funti 2007. godine. Lisice su ispale u League One u sezoni 2007-08, ali su se vratile kao prvaci u sezoni 2008-09 i izgubile u polufinalu play-offa Championshipa u sezoni 2009-10.
Kasnije te godine prodao je Leicester Tajlanđaninu Vichaiju Srivaddhanaprabhi za 40 milijuna funti i kupio Sheffield Wednesday, koji je bio u velikim dugovanjima, za 1 funtu. U Sheffieldu ostaje zapamćen kao predsjednik koji je u najtežem trenutku stao između povijesnog kluba i stečaja.
Mandarićeva regionalna karta ispisana je slovenskim tintama. U lipnju 2015. preuzima Olimpiju iz Ljubljane, s kojom osvaja naslov već u prvoj sezoni, a 2018. i dvostruku krunu. Tijekom njegova mandata Olimpija se etablirala kao stalni takmac Mariboru, klub je trofejno i organizacijski ojačao, a nakon njegova izlaska iz vlasništva nastavio je osvajati trofeje. Posljednjih godina Mandarić se povremeno povezivao s novim ulaganjima u Sloveniji i Hrvatskoj, a 2024. vratio se u Novi Sad kao dopredsjednik Vojvodine.
Mandarić je također bio umiješan s Redknappom u aferu o korupciji koja je započela istragom BBC-jevog programa Panorama 2006. godine, a završila se oslobađanjem od optužbi za utaju poreza 2012. godine.
