Povijesni dan Šukerova Reala: Prije 20 godina osvojili Ligu prvaka

Prije točno 20 godina, 20. svibnja 1998. godine, Real Madrid je osvojio Ligu prvaka, svoj sedmi naslov do tada.

Na stadion u Amsterdamu izišla je ova postava kraljevskog kluba: Illgner, Hierro, Seedorf, Redondo, Panucci, Morientes, Karembeu, Mijatović, Roberto Carlos, Raul, Sanchis.

Protivnik im je bio Juventus, a Madriđani su pobijedili golom Peđe Mijatovića. Titulom europskog prvaka tada se okitio i Davor Šuker.

Španjolski AS krenuo je u potragu za nogometašima iz te slavne ekipe, vidjeti gdje su danas i što rade.

Bodo Illgner, veliki njemački vratar, koji je s Elfom postao svjetskim prvakom 1990., došao je u Real na inicijativu Fabia Capella, koji je želio imati vratar raskošnih mogućnosti. Illgner se u Realu zadržao do 2001. godine i danas živi na području Alicantea, iako je ranije duže vrijeme živio u Miamiju. Stručni je komentator sportske platforme BeIN Sports.

Christian Panucci je samo godinu dana nakon osvajanja povijesne titule s Realom otišao u Inter. Nakon toga igrao je za atraktivne klubove Chelsea, Monaco, Romu i Parmu, u kojoj je i završio karijeru 2010. godine. Postao je trener, a radio je u Livornu i Ternanu, te asistirao Capellu kao izborniku ruske nacionalne vrste. Trenutačno je stručni komentator za Sky Italia.

Manuel Sanchís bio je kapetan ovog Realova tima, a trenutačno je poduzetnik i komentator sportskog radija Cadena COPE. Bavi se organizacijom kulturnih i sportskih manifestacija, vodi jednu poslovnu školu i prisutan je u poslovima s vinom. Ljubitelj je opere, slikarstva i borbi s bikovima.

Fernando Hierro je napustio Real 2003. godine nakon sukoba s predsjednikom Florentinom Pérezom i njegovim direktorima u klubu. Igrao je u Kataru i za engleski Bolton. Povukao se 2005. godine, a dvije godine kasnije postao sportski direktor španjolskog nogometnog saveza. Pod njegovim menadžerskim rukovođenjem, Furia je osvojila naslov europskog prvaka 2008. i Svjetsko prvenstvo 2010. Bio je kasnije menadžer Málage i Real Ovieda. Asistirao je Carlu Ancelottiju u Realu u sezoni 2014/2015. Prošle godine vratio se na mjesto sportskog direktora u nacionalni nogometni savez.

Roberto Carlos bio je jedan od najboljih lijevih braniča u povijesti nogometa. U Madrid je došao 1996., a 2007. otišao je u Fenerbahçe, gdje je igrao dvije godine. Po povratku u Brazil, zaigrao je za Corinthians, a onda se okušao u ruskom Anžiju. U ovome je klubu 2011/2012 bio u ulozi igrača-menadžera. Kratku je epizodu imao i u klubu Delhi Dynamos, u indijskoj Super ligi, a onda se vratio u Real kao nogometni ambasador i komentator za klupsku TV.

Fernando Redondo je u Realu proveo šest sezona, a 2000. godine je Madrida otišao u Milan. Glasio je za jednog od najboljih svjetskih veznjaka svoga vremena. Nakon jedne teške ozljede 2004. gotovo da više nije mogao igrati. Kasnije je stekao licencu trenera u španjolskom nogometu. Investirao je u nekretnine i mesnu industriju u Argentini.

Clarence Seedorf također je otišao iz Reala godinu dana nakon osvajanja Lige prvaka. Inter ga je kupio za 27 milijuna eura, ali je 2002. krenuo dalje i završio u Interovu gradskom rivalu AC Milanu. Tamo se zadržao čak deset godina. Okušao se potom i u brazilskoj ligi, gdje je potpisao za Botafogo. Postao je menadžer 2014. godine, a paralelno je od 2002. do 2007. vodio motoristički klub Seedorf Team. Prodao je udjele u klubu, zadržavši manjinski dio. Bio je menadžer u kineskom Shenzenu, a u sezoni 2017/2018 preuzeo je trenersku poziciju u tradicionalnom klubu Deportivo la Coruña, ali ih nije uspio spasiti od ispadanja.

Christian Karembeu igrao je nakon Reala za Middlebrough, Olympiakos, Servette i Bastiju. Sportski je ambasador LaLige i FIFA-e. Bavi se trgovinom sportske odjeće, a brand pod kojim radi je We Love The Challenge.

Predrag Mijatović postigao je taj povijesni pobjednički zgoditak za Real prije dvadeset godina. To mu je bio jedini u europskom natjecanju, ali vrijedniji od bilo kojeg drugog te sezone. Iz Reala je 1999. otišao u Fiorentinu, gdje je ostao tri godine, nakon čega se vratio u Španjolsku, ali u Valenciju, gdje je potpisao za Levante. Tamo je okončao karijeru 2003., a 2006. u Real se vratio na poziciju sportskog direktora. U kraljevski klub doveo je igrače kao što su  Van Nistelrooy, Cannavaro, Pepe i Marcelo. Razriješen je s te pozicije 2009., a trenutačno radi kao nogometni agent.

Raul je jedan od igrača koji su pisali velike stranice Realove povijesti. Bio je i ostao ljubimcem navijača kraljevskog kluba. Madrid je napustio 2010. godine, nakon 16 sezona vjernosti, a potom jer igrao za Schalke 04, Al-Sadd i New York Cosmos. U međuvremenu je imenovan nacionalnim menadžerom LaLige za SAD, kako bi proširio utjecaj španjolskog nogometa na sjevernoameričkom kontinentu. Radi i kao komentator za BeIN Sports, a pokušava se i dalje obrazovati u menadžerskoj i trenerskoj struci u Španjolskoj.

Fernando Morientes je 2004. otišao u Liverpool, a potom je igrao za Valenciju i Olympique Marseille. Završio je karijeru 2010. godine. Danas je također jedan od ambasadora španjolskog nogometa. Kao trener vodio je samo niže uzraste Real Madrida i Fuenlabrade. Komentator je za Cadena COPE i Cuatro.

Jaime je ušao u igru na ovoj utakmici umjesto Morientesa. Iz Reala je 1999. otiša u Deportivo la Coruña, s kojim je osvojio LaLigu. Igrao je potom za Racing Santander, Teneriffa, Hannover, Albacete i Racing de Ferrol, gdje je i završio karijeru 2006. godine. Trenutačno je menadžer u dva nižerazredna kluba.

Jose Emilio Amavisca također je ušao u igru pred kraj finalne utakmice, i to umjesto Raula, kad se praktično očekivao još samo zadnji sučev zvižduk. U Real je došao 1994. iz Valladolida, a pet godina kasnije otišao u Racing Santander. Igrao je i za Depor, potom i u Espanyolu, gdje se 2005. oprostio od aktivnog igranja. Radi također kao sportski komentator, a vodi i nogometnu školu u Santanderu.

Davor Šuker odigrao je samo dvije minute ove utakmice, a ostat će zapamćen kao igrač koji je zadnji imao loptu u nogama prije kraja ovog povijesnog dvoboja Reala i Juventusa. Njemački sudac Helmut Krug zaključio je utakmicu, a Šuker je tada mogao započeti slaviti, premda još neoznojen i nedovoljno zagrijan. I on je godinu dana kasnije otišao iz Reala, a igrao je za Arsenal i West Ham, te na samome kraju karijere za München 1860. Trenutačno je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). Španjolci pišu i kako ima poslovne udjele u nekretninama i hotelijerstvu.