Pochett Roll

Bližila se završnica prvog poluvremena dvoboja u Amsterdamu, Ajax je imao dva gola prednosti, ukupno tri računajući i prvi susret. Već u tom trenutku sam počeo polako slagati priču oko Ajaxa, Nizozemskog nogometa, njihovih trenera, rezultata klubova u Europi, vraćajući se na kraj šezdesetih i prvo finale Ajaxa 1969. godine. I dok sam kopao po arhivi, u Amsterdamu je svoj put prema finalu počeo kopati Mauricio Pochettino, trener Tottenhama.

Vidim, opet uvodi Fernanda Llorentea. Neće valjda opet kukom zabiti za prolaz? Llorente kojeg su mnogi otpisali. Bez obzira na to što  ima naslov svjetskog i europskog prvaka sa Španjolskom i osvajača Europske lige sa Sevillom. Ipak, 34 su mu na leđima, dobrim dijelom sezone je minutažu imao na kapaljku. I nije zabio, ali je sam dobio za 45 minuta osam zračnih duela, kompletna momčad pet u prvom dijelu.

Uvođenjem Llorentea, Pochettino je morao praviti određene promjene u formaciji. Morao je spustiti Eriksena, Dele Alli je bio bliže protivničkom golu. Riskirao je, nije imao što izgubiti. Baš kao što je Llorentea uveo umjesto Sissoka u revanšu protiv Manchester Cityja. U situaciji kada je imao rezultat koji ga je vodio dalje (3:2).  Imao je hrabrosti jednom, imao je hrabrosti drugi put, jednostavno imao je kako bismo pojednostavili, muda. Dobro, neko će reći kako je imao sreće, neko će spomenuti WAR ili igrače Ajaxa koji su mogli biti pametniji u završnici. Ali sreća prati hrabre. Moura je zabio treći u 96 minuti, papir sa statističkim podacima nizozemskih klubova sam odložio. Pochettino je najveća priča.

"Ja vjerujem u sudbinu, ali stvarno vjerujem. Jer ako nešto radiš pošteno, moraš biti nagrađen", kaže Pochettino, kojeg je zvao i Real, ali on je ostao vjeran svom projektu.

"Nisam mogao napustiti jedan projekat koji smo svi zajedno slagali. Nije bilo lako, Real je Real ali sam poslušao svoje srce", pričao  je Argentinac koji je vjerovao do posljednjeg trenutka. I nakon poraza od Ajaxa u prvoj utakmici, kada je preuzeo krivicu za poraz.

"Živi smo. Igrali smo bolje u drugom poluvremenu. Možda sam pogriješio s početnim sastavom, mogu to prihvatiti. Nisam sretan, ne može se igrati ovako. Način na koji smo primili pogodak je nedopustiv, ali najvažnije je da smo preživjeli drugo poluvrijeme i da imamo šanse u revanšu. Preuzimam odgovornost, ja sam kriv", bez problema je preuzeo teret odgovornosti Pochettino. Nešto što samo rijetki treneru, mogu, znaju.

Kao igrač Pochettino je najdublji trag ostavio u Espanyolu, počeo je u Newell's Old Boysima koje je tada vodio Luđak Bielsa. Bielsa ga je ubacio sa 16 godina u prvi tim. Tri godine nakon što ga je pronašao na jednoj farmi nekih stotinjak kilometara od Rosaria. Naime, Mauricio je tamo živio sa svojim roditeljima, a Bielsa ga je pronašao na jednom od svojih "putovanja" kroz Argentinu. Legenda kaže kako se Bielsa u domu Pochetinovih skrasio u neke kasne sate dok je Mauricio naravno spavao. "Luđak" je u svom stilu na prvu procijenio "kako mali ima prave nogometne noge". Već sutra je Pochettino bio član Newell's Old Boysa. 

Danas su mnogi skloni tvrdnji kako je Pochettino ustvari učenik Bielse. Kako je ovo jedan novi "Luđak". Međutim, Pochettino nije Bielsa, neće nikada niti biti. Za razliku od Bielse on je spreman nešto promijeniti, u samoj utakmici, u datom trenutku,

"Svi znaju koliko mi Bielsa znači. Kao trener i kao mentor, ali nisam njegov slijepi sljedbenik. Ja sam uzimao i od ostalih trenera neke druge stvari, dodaje Mauricio kojem je ovo peta godina na klupi Tottenhama. Jednom je bio peti u prvenstvu, jednom treći, drugi, pa treći. Odradio je ukupno 274 utakmice, ostvario je 155 pobjeda, uz 66 poraza i 55 remija. Nije osvojio niti jedan trofej. I nije realizirao niti jedan transfer u ovoj godini. Ali ne odustaje i skoro je došao do cilja. Od svog pristupa, načina, od svog Rock and roll nogometa. Prošao je puno, uradio još više, uvijek iza velikih, u Engleskoj, u Europi. Zato su i one njegove suze, amsterdamske bile iskrene, prave, zaslužene. I bez obzira na to što će uraditi u finalu, Pochettino je napravio strašno puno, za Tottenham, za nogomet uopće. Pochett roll...