''Pištolj je bio napunjen, rekli su mi da pucam Bobanu u leđa...''

Ovu srijedu navršava se točno 30 godina otkako je u svijet otišla slika nereda s neodigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru. Toga 13. svibnja 1990. ujedinjeni navijači podmetnuli su leđa jugoslavenskim pendrecima i postali simbol hrvatskog otpora.

Već sljedeće godine mnogi od sudionika nikad odigrane utakmice na Maksimiru ginuli su za Hrvatsku do konačne pobjede i nezavisnosti u Domovinskom ratu.

Delije, ratni zločinac na klupi i samo jedan cilj

Dinamo i Crvena zvezda na Maksimiru su trebali odigrati utakmicu koja nije imala natjecateljsku važnost. U Hrvatskoj su desetak dana prije toga održani prvi višestranački izbori na kojima je pobijedio HDZ s Franjom Tuđmanom.

Navijači Crvene zvezde u Zagreb su došli samo s jednim ciljem. Izazvati nerede. Počeli su s demoliranjem južne tribine, napali su i tukli obične navijače na južnoj tribini. U tadašnjoj delegaciji Crvene zvezde bio je Željko Ražnatović Arkan, koji će godinu dana nakon događaja na Maksimiru ubijati po Slavoniji.

Iako malobrojniji, hrvatski navijači nisu ustuknuli, stali su pred divljačku hordu iz Beograda i primali batine. Tada režimska policija sve je samo gledala.

Bobanov volej koji je odjeknuo u svijetu

No navijačima na Sjeveru bilo je dosta gledanja. Provalili su na travnjak i krenuli prema Delijama. Tek tada se uključila režimska policija i brutalno krenula mlatiti hrvatske navijače. Tu nepravdu više nije mogao gledati ni tada golobradi Zvonimir Boban, piše 24sata.hr.

Negdje na centru, uzeo je zalet, skočio i udario. Bio je to udarac na represiju i ugnjetavanje. Udarac koji je u svijetu odjeknuo više nego i jedan Bobanov volej.

''Sjećam se svega s ponosnom. Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici'', rekao je Zvonimir Boban u jednom od intervjua.

Pendrecima isključivo po hrvatskim leđima

Zvezdini huligani razbijali su stadion i tukli hrvatske navijače, ali nisu ni sanjali što će izazvati. A izazvali su hrvatski bunt. Bad Blue Boysi, zajedno s ostalim navijačkim grupama toga dana na Maksimiru, provalili su na teren i krenuli prema Delijama.

Milicija nije birala sredstva. No tukli su samo hrvatske navijače. Niti jedan Zvezdin nije dobio pendrekom tog 13. svibnja 1990. godine. Nakon Bobanovog nasrtaja na milicajca, Vjekoslav Škrinjar, ni kriv ni dužan, dobio je pendrekom po leđima, a tadašnji Dinamov trener Josip Kuže odveo je Bobana prema svlačionici.

Navijači Zvezde nisu očekivali takvu slogu navijačkih skupina toga dana pa su se "sklupčali" na vrh južne tribine čekajući da ih režimska policija izvede.

Milicajac: Nagovarali su me da pucam Bobanu u leđa

Refik Ahmetović je milicajac kojeg je Boban udario tog dana. Zanimljivo, imao je slobodan dan i nije trebao ni raditi. No pozvan je na Maksimir zbog straha od mogućih sukoba. U jednom od intervjua prisjetio se svega.

''Mogao sam ubiti Bobana. Napao me na radnom mjestu. Kuže ga je spasio jer ga je odvukao. Mi smo pokušali smiriti situaciju. Imao sam napunjen pištolj i kolege su me nagovarale da mu pucam u leđa'', ispričao je Refik za Dnevni avaz i dodao:

''Nisam očekivao takvu reakciju od Bobana. Neki su me nagovarali i nakon utakmice da "ispeglamo" Bobana, ali ja nisam htio'', rekao je Ahmetović, podsjeća 24sata.hr.

Dinamo i Zvezda igrali su i 1991.

Za mnoge, neredi na Maksimiru bili su početak Domovinskog rata. Za one hrvatske navijače koje su Delije brutalno napale na južnoj tribini maksimirskog stadion i za one koje je tadašnja milicija brutalno pretukla, bio je to datum kad je sve počelo.

''13. svibnja dio je točke na "i" generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države'', rekao je Zlatko Kranjčar na obilježavanju 20. godišnjice događanja na Maksimiru 2010.

Za one druge, događaji 13. svibnja 1990. godine nisu bili početak rata. Nakon toga odigrano je cijelo prvenstvo. Dinamo je pobijedio Zvezdu 3-2 i to 18. svibnja 1991. godine, dan prije održavanja referenduma o samostalnosti u Hrvatskoj.

Tada nije bilo nereda, ali nije bilo ni Delija. Trener najtrofejnije generacije Zvezde, Ljupko Petrović, rekao je kako je tada postojao veliki politički pritisak i da je Dinamo jednostavno morao slaviti u toj utakmici.

CNN: Među pet utakmica koje su obilježile svjetsku povijest

CNN je neodigranu utakmicu Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. godine uvrstio među pet utakmica koje su obilježile svjetsku povijest.

"Jugoslavija je bila na izdisaju i samo se čekalo kad će sve eksplodirati. U Hrvatskoj je prije utakmice Dinama i Zvezde na izborima pobijedila stranka koja se zalagala za neovisnost. No događaji 13. svibnja 1990. bili su uvod u najkrvaviji sukob u Europi nakon poraza nacista 1945. godine. Buduća zvijezda Milana Zvonimir Boban udario je policajca koji je prije toga napao jednog od navijača Dinama", napisao je CNN.

Srpska verzija: Nerede je režirao HDZ

Golman Crvene zvezde Stevan Stojanović u to je doba živio u nekom drugom svijetu.

''Ništa prije utakmice nije upućivalo na to da će biti nereda'', rekao je golman kluba čiji su navijači od jutra razbijali tramvaje u Zagrebu, napadali ljude, prevrtali automobile...

''Očekivao sam nerede, svi smo znali što nas čeka. Već ujutro, dok su Delije divljale po Zagrebu, u sebi sam imao nemir. Bila je velika mržnja i sve je bilo očekivano'', rekao je Kujtim Shala koji zbog suspenzije nije bio u konkurenciji za tu utakmicu.

''Često se sjetim toga dana, a dragi Bog je htio da ne igram. Da sam imao pravo nastupa u toj utakmici, možda bih bio pokojni Shala. Kao ni Zvone, ne bih trpio udaranje navijača i policajci bi me možda ubili'', dodao je.

Srpska verzija nereda je da su oni bili režirani od strane HDZ-a.

"Bobanov napad na policajca izrežirali su HDZ i hrvatske službe kako bi očistile policiju od srpskih kadrova", pišu srpski mediji.