Pfaff: Tog ljeta smo postali ozbiljna reprezentacija

Na današnji dan prije 40 godina, reprezentacija Zapadne Njemačke je postala prvak Europe. Drugi put u osam godina, prva s dva naslova u tom trenutku. I nije bilo ništa neočekivano s obzirom na kvalitetu koju je posjedovala i imena. Dovoljno je pogledati prvu postavu pa će vam sve biti jasno. Od Schumachera preko sjajnih defenzivaca Stielikea, Dietza, Förstera, Kaltza, Briegela, do fenomenalnog Schustera koji je proglašen za najboljeg igrača turnira, do trojke prema naprijed, Karl-Heinz Rummeniggea, Horsta Hrubescha do Klausa Allofsa.

Nitko nije vjerovao u Belgiju

Međutim, Belgija je bila ta koja je mnoge "kupila" svojom igrom u Italiji te 1980. godine. Belgija koja je u društvu osam reprezentacija kotirala bolje samo od Grčke. Međutim, izbornik GuyThys jedan od najuspješnijih Belgijskih u povijesti, posložio je sjajnu momčad koja tog ljeta mijenja paradigmu belgijskog nogometa zauvijek.

''Prije Eura 1980. bili smo amateri. Nakon toga sve se promijenilo. Nitko nije vjerovao u nas, mi smo znali da možemo'', reći će 40 godina kasnije legendarna "jedinaca" Belgije Jean-Marie Pfaff.

Teško da je mogao bilo tko i vjerovati s obzirom na rezultate koje je imala Belgija do tada na europskoj sceni. Pa čak niti u kvalifikacijama iako kada pogledate osvojeno je prvo mjesto u grupi bez poraza, ali treba uzeti obzir činjenicu kako su "crveni đavoli" u osam susreta, četiri puta remizirali. Franky Van derElst je bio s pet golova prvo ime ciklusa, treći strijelac ukupno iza Kevina Keegana i Klausa Fischera.

Bod kao najava iznenađenja

Stvari su se počele mijenjati nakon prve utakmice u Torinu kontra Engleske. Englezi ne samo da su bili veliki favoriti u tom susretu, već i na cijelom prvenstvu, ali protiv Belgije nisu uspjeli osvojiti više od boda. Cijela utakmica je imala neki svoj čudan tijek. U jednom trenutku je bila prekinuta nakon sukoba domaćih i engleskih navijača koji je tolikog bio veliki da je policija morala koristiti suzavac.

''Sjećam se kako su nas podcjenjivali prije prve utakmice. Igrali smo protiv Engleske predvođene Keeganom i mislili su da je samo pitanje hoćemo li dobiti četiri ili pet komada. Nitko nam nije davao ni trunku šanse. Odigrali smo 1-1 i poletjeli u nebo od samopouzdanja'', prisjeća se Pfaff koji će dvije godine kasnije potpisati za Bayern.

Englezi su dugo vraćali na detalj kada im je sudac Heinz Aldingerponištio gol.

''Nikad mi neće biti jasno zašto nam je sudac poništio gol protiv Belgije. Da smo tada pobijedili, ne bismo imali pritiska i sve bi bilo drukčije. Ovako smo se raspali'', rekao je napadač Tony Woodcock.

Hrubesch srušio snove u 88. minuti

I onda kako to obično biva, dobra partija protiv Engleske je dodatno podigla samopouzdanje. Pala je Španjolska 2:1, strijelcu su bili Gerets i Cools. Akcija za prvi gol je bila pravo malo remek – dijelo.

Kako su Englezi izgubili od Italije, bilo je jasno kako će Belgiji protiv Italije i bod biti potreban za finale. Pfaff je odradio svoj posao, na Olimpicu je završilo 0:0. Protivnik u finalu je bila Zapadna Njemačka. 

''Finale je za nas bilo potpuno čudno. Znali smo da se borimo za naslov europskog prvaka, ali svatko od nas je bio presretan što je uopće stigao do finala. Konačno smo pokazali kako imamo discipliniranu momčad, jako čvrstu'', reći će Pfaff koji je držao Belgiju u životu sve do 88. minute.

U tom trenutku je na semaforu stajalo 1:1, mnogi su čekali produžetke. Nijemci su imali korner s lijeve strane, a Rummenigge je prije nego li će ubaciti loptu rekao kamermanu da fokusira Hrubescha, jer lopta će ići baš na njega. Zbunjeni snimatelj poslušao je upute velikog Nijemca i snimio je gol koji je Njemačkoj donio drugi naslov europskog prvaka.

Belgijanci su bili razočarani, užasno su teško podnijeli poraz, ne znajući da je to finale bilo samo početak stvaranja generacije koja će šest godina kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Meksiku doći do polufinala.

''Svaki poraz boli, a posebno kada izgubite u finalu. Mi smo se borili, igrali smo dobro, ali smo izgubili. Tek kad smo se nakon svega vratili u Belgiju i vidjeli koliko su ljudi sretni, znali smo da je vrijedilo godina truda i odricanja. U to vrijeme najbolji igrači Belgije su igrali u svojoj zemlji, mi smo jako puno trenirali, radili. Tada je nogomet bio jedna vrsta hobija, nismo bili milijunaši. Zato je teško porediti našu generaciju i one koje će doći poslije nas. Ipak, mislim da smo mi uspjeli postaviti Belgiju na nogometnu kartu Europe, svijeta. Mi smo jako dugo bili na okupu, u Meksiku smo došli u polufinale'', dodaje Pfaff.

Belgija je tog 22. lipnja bila na korak do čuda, senzacije koju će godinama kasnije napraviti prvo Danska, pa Grčka. Svi su ih vidjeli kao potpune marginalce, a oni su stigli do velikog europskog finala. 

Čeka se novo finale

Nakon silaska sa scene zlatne generacije "Crvenih đavola", Belgija je lutala, tražila pravi rezultat, a onda je krenula u reorganizaciju.

Nekadašnji igrač, kasnije član stručnog stožera reprezentacije, Mihael Sablon je odlučio stvari pokrenuti. Kao tehnički direktor belgijskog saveza je osmislio 10-godišnji master plan koji je podrazumijevao stvaranje jedne prave, kako je on to tada zamislio nove "Zlatne generacije". Generacije koja bi napokon trebala ponoviti ono što su napravili Jean-Marie Pfaff i njegovi suigrači. Koja bi se trebala probiti do finala na jednom velikom takmičenju. U Rusiji su ostali zamalo kratki, nova prilika je naredno veliko natjecanje, Europsko prvenstvo naredne godine.