Olmo: Nitko ne ostavlja Barcelonu da bi išao u Hrvatsku, ja ipak jesam

Dani Olmo u velikom intervjuu za The players tribune osvrnuo se na svoju karijeru, a puno je pričao o Zagrebu i Hrvatskoj. Zanimljivo, usporedio je El Clasico s utakmicom Dinama i Hajduka, samo je za hrvatski derbi istaknuo kako je 'još intenzivniji'.

Olmo ima sve predispozicije da jednog dana postane najbolji stranac koji je jedan dio svoje karijere proveo u 1. HNL. Nekadašnja velika zvijezda zagrebačkog Dinama, na kojem je klub navodno zaradio čak 39 milijuna eura, na posljednjoj utakmici reprezentacija Španjolske postigao je prvi pogodak u 3:1 pobjedi protiv Kosova.

Bio je to Danijev treći pogodak u dresu Furije u 11. nastupu. Prvo je zabio Malti, nakon toga Gruziji, a upisao je i jednu asistenciju u 4:0 pobjedi protiv Ukrajine.

Olmo je definitivno bio pokretač Dinama prije nego li je zaradio transfer u RB Leipzig u kojem bi dogodine trebao biti glavni igrač momčad. Trebao, ako tamo ostane, jer već ove zime pojavila se priča kako je za njegovim uslugama zainteresiran madridski Real, piše Germanijak.hr.

Dijete Barcelone, nekad kapetan mlađih kategorija, bi uskoro mogao Santiago Bernabeu zvati svojim domom, a unazad dvije godine trčao je HNL travnjacima? Zvuči nadrealno.

Olmo je definitivno budućnost, kako svojeg kluba – kojigod on bio – tako i reprezentacije Španjolske. Sa samo 22 godine skupio je 11 nastupa, što je sve samo ne malo, pogotovo kad uzmemo u obzir konkurenciju i veličinu reprezentacije.

U razgovoru se Dani Olmo se osvrnuo svoje početke, a veliko hvala uputio je Hrvatskoj, Zagrebu i njegovom bivšem klubu Dinamu.

„Znam što želite znati. To je pitanje koje stalno dobivam. Kako sam iz Barcelone otišao u Zagreb, a zatim u Leipzig. Kako katalonsko dijete, rođeno samo 25 kilometara od Camp Noua, onako odlazi iz La Masije u Hrvatsku. U Barceloni sam igrao na nevjerojatnim turnirima, upoznao nevjerojatne ljude i naučio toliko toga. Čak sam jednom morao odigrati utakmicu na Camp Nou. Na tom terenu. Sveta zemlja. San. Pa, zašto sam nakon sedam godina napustio ovo nevjerojatno mjesto? Nisam se uplašio kao kad sam iz Espanyola otišao u Barcelonu. Nisam plakao. Već sam živio daleko od kuće. Morao sam izaći iz zone udobnosti, a ovo mi se činilo prirodnim sljedećim korakom, čak i sa 16 godina“, rekao je na početku razgovora Dani Olmo.

„Otac mi je rekao: “Ova momčad, zagrebački Dinamo, želi od tebe napraviti svoj projekt. Oni žele sve uložiti u tebe". To je sve što sam trebao čuti. Nije me bilo briga gdje je to ili da je to izvan 'Liga petice'. Nisam znao ništa o Hrvatskoj, ali znao sam da bih se u Barceloni mogao 'izgubiti u sustavu', postajući još jedan igrač, bez jasnog puta do prve momčadi. U Barceloni sam bio u istoj dobnoj skupini kao i Carles Aleñá, Marc Cucurella, Carles Pérez. Gledajući unatrag, sada je još samo Carles Aleñá u Barceloni, a i on je vani na posudbi. Ostatak mojih suigrača sad su u drugim klubovima ili u Barceloni B. Bilo je vrlo teško probiti se u prvu momčad.“

Prije dolaska Danija Olma, Plavima su navodno bili ponuđeni Lucas Hernandez i Saul Niguez.

„Predsjednik zagrebačkog Dinama, Mirko Barišić, rekao mi je da će me razviti, staviti u prvu momčad, pružiti mi iskustvo u europskim vrhunskim natjecanjima i, povrh toga: prodati me za najveći novac u povijesti kluba. Dinamo je poznat po tome što kroz prodaju mladih igrača najboljim europskim klubovima zarađuje ogroman novac. Do tog trenutka njihova najveća prodaja bila je Luke Modrića Tottenhamu za 21 milijun eura, još 2008. Kao tinejdžer, čuvši da vam netko toliko vjeruje, da vam kaže da biste na kraju mogli biti vrjedniji od Modrića...“, dodao je španjolski reprezentativac, nakon čega je rekao da je u Hrvatskoj njegova 'druga obitelj':

„Nije mi trebalo dugo da se i ja navučem na Hrvatsku kao zemlju. To je nevjerojatno, lijepo mjesto i još uvijek ga smatram svojim drugim domom. Tijekom praznika, kad imam pauzu, imam izbor: mogu otići u Španjolsku, gdje je moja obitelj, ili mogu u Zagreb ... gdje je moja druga obitelj. Hrvatska je nevjerojatna zemlja, ali još uvijek je mlada, znate? Još uvijek postoje znakovi rata koji se dogodio ne tako davno, a mnogi se ljudi još uvijek oporavljaju od njega. To je bilo manje očito u nekim većim gradovima poput Zagreba, ali kad bi Dinamo išao igrati u manja pogranična mjesta, posljedice rata i dalje su bile jasne. Kako mogu objasniti? Na tim mjestima udišete drugačiji zrak. U nekim gradovima još uvijek možete vidjeti rupe od metaka u zidovima i djecu koja igraju nogomet na terenima ispred zgrada oštećenih bombama. Te su mi slike ostale u mislima. Šokiralo me. To je teška stvar s kojom se treba nositi. Kao rezultat toga, neki su ljudi ostali vrlo zatvoreni po tom pitanju. Neki još uvijek nisu u potpunosti preboljeli ono što se dogodilo. Neki nisu krenuli dalje.“

Tu je i priča o hrvatskom derbiju gdje je povukao paralelu s El Clasicom.

„No, ma koliko nevjerojatan bio moj nogometni put do sada, moram reći da se možda ništa ne ističe kao jedna utakmica iz mog vremena u Hrvatskoj. Ne mogu vam ne reći o tome. Dinamo Zagreb protiv Hajduka. Vječni derbi. Ta igra, čovječe. To je poput 'El Clasica', ali još intenzivnije! Kako to mogu objasniti? U Hrvatskoj su Dinamo i Hajduk poput mame i tate. To je nevjerojatno. Svatko bira stranu. Nitko nije neutralan. Čak i daleko od travnjaka, kad god bih se 'spustio' na jug do Splita, osjećao bih se neugodno. Kao da ne bih trebao biti tamo. Kao da sam iza neprijateljskih linija ili tako nešto.“

Za kraj, Dani se osvrnuo na činjenicu da nitko drugi nije napravio ono što i on.

„Toliko je ljudi kojima moram zahvaliti na dosadašnjoj priči, od brata Carlosa i oca Miguela do mojih trenera u La Masiji, svih u Dinamu što su vjerovali u mene, hvala i Leipzigu što su me prepoznali kao sljedeći projekt. Ali od svih ljudi i mjesta na kojima moram zahvaliti, Hrvatska je pri samom vrhu. To je nevjerojatna zemlja koja mi je dala pet nevjerojatnih godina, u kojima mi je najbolji klub u zemlji stvorio svoj projekt. Toliko dugujem Hrvatskoj, svom drugom domu. Znate, kad sam odlazio, u Barceloni mi nisu vjerovali da stvarno idem. Nitko neće napustiti Barcelonu zbog Hrvatske. Nitko. To se jednostavno ne radi. Ali, ja jesam. Čim je moj otac došao s ponudom rekao sam „Ja idem“. I otišao sam. Veoma jednostavno.“

Životna i sportska priča Danija Olma jedna je od rijetkih koje završavaju uspjehom. Većina mladih ljudi koji prerano odu iz 'gnijezda' (primjer Alena Halilovića, Ante Ćorića...) ne snađe se u nemilosrdnom svijetu profesionalnog nogometa.

Eduardo da Silva i Dani Olmo, kao Dinamovi projekti s dječacima iz inozemstva, svjedoče da je uspjeh moguć, ali put do njega vrlo je težak - adaptacija na novu sredinu, novi jezik, opasnost težih ozljeda, menadžerske igre i kalkulacije... samo su neke od nagaznih mina.