Od Šantićeve ulice do Wembleyja: Nevjerojatan nogometni put mostarske legende

Na današnji dan, 19. listopada 1950. godine, u Mostaru je rođen Franjo Vladić Kulje, jedan od najboljih nogometaša koje je grad na Neretvi dao. Član legendarne Veležove generacije i čuvenog trojca BMV ostao je upamćen po potezima kojima je oduševljavao publiku, ali i pogotku Engleskoj na legendarnom Wembleyju. Da je živ, danas bi proslavio 76. rođendan.

Vladić, koji je preminuo 18. lipnja 2024. godine, bio je jedan od simbola zlatnih godina mostarskog nogometa. Njegova iznimna tehnika, pregled igre i precizna dodavanja učinili su ga jednim od najprepoznatljivijih veznih igrača svojega vremena.

Legendarni BMV i nogomet s mostarskih ulica

Nogometne početke imao je na mostarskim ulicama, gdje je igrao za momčad Šantićeve ulice. Njegov talent ubrzo su prepoznali treneri Veleža, a već kao šesnaestogodišnjak debitirao je za prvu momčad.

Ubrzo je postao neizostavan dio generacije koja je ispisivala neke od najljepših stranica Veležove povijesti.

Zajedno s Dušanom Bajevićem i Enverom Marićem činio je legendarni BMV, trojac koji je sedamdesetih godina bio zaštitni znak mostarskog kluba. Bajević je bio neumoljiv pred suparničkim vratima, Marić je briljirao među vratnicama, dok je Vladić bio organizator igre, nogometaš preko kojeg su prolazile gotovo sve napadačke akcije.

Velež je u to vrijeme bio poznat po atraktivnom i napadačkom nogometu, a njegova generacija stekla je simpatije navijača daleko izvan Mostara.

U jednom od svojih intervjua Kulje se prisjetio kako su protivnike znali slomiti već na početku utakmice.

''Mi smo sve rješavali za to vrijeme. Povedemo dva-tri nula, i onda igramo malo za publiku'', govorio je Vladić, prisjećajući se prvih 15 minuta utakmica.

Pogodak Englezima na legendarnom Wembleyju

Jedan od najvećih trenutaka njegove karijere dogodio se 11. listopada 1972. godine, samo nekoliko dana prije njegova 22. rođendana.

U svom prvom nastupu za reprezentaciju Jugoslavije zabio je Engleskoj na legendarnom Wembleyju, u utakmici koja je završila rezultatom 1:1.

Za mladog nogometaša Veleža bio je to trenutak koji je obilježio njegov međunarodni put. Zabiti Engleskoj na njezinu stadionu bilo je veliko postignuće, a Vladić je pokazao da se može nositi s najboljim europskim nogometašima.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je ukupno 24 utakmice i postigao tri pogotka. Bio je i sudionik Europskog prvenstva 1976. godine, kada se Jugoslavija plasirala među četiri najbolje reprezentacije Europe.

Nogometaš kojeg su zvali ''poslovođa''

Gotovo cijelu igračku karijeru proveo je u Veležu, uz dvije sezone provedene u grčkom AEK-u.

Za razliku od nogometaša koji su se isticali snagom i brzinom, Kulje je bio prepoznatljiv po nogometnoj inteligenciji, osjećaju za prostor i sposobnosti da jednim potezom promijeni tijek utakmice.

Zbog takvog načina igre često su ga nazivali ''poslovođom''. Bio je igrač koji je određivao ritam momčadi, pronalazio suigrače i stvarao prilike za pogodak.

Njegovo ime ostalo je posebno vezano uz razdoblje u kojem se Velež borio za vrh jugoslavenskog nogometa i bio jedan od najatraktivnijih klubova tadašnjeg prvenstva.

Od Veleža do Zrinjskog

Nakon završetka igračke karijere Vladić je svoje znanje i iskustvo prenosio na mlađe generacije nogometaša.

U sezoni 1995./1996. bio je glavni trener HŠK Zrinjski, a poslije je radio kao pomoćnik Žarku Barbariću i Blažu Sliškoviću te dugogodišnji skaut klupske škole nogometa.

Njegov nogometni put tako je ostao povezan s oba mostarska kluba, što ga čini posebnom osobom u sportskoj povijesti grada.

Za brojne ljubitelje nogometa Franjo Vladić Kulje ostao je simbol razdoblja u kojem se na tribine dolazilo zbog poteza, dodavanja i nogometnih majstorija. Njegovo ime i danas zauzima posebno mjesto u sjećanjima generacija koje su gledale legendarni Veležov BMV.