Nogometna premijer liga BiH: Proljeće bi moralo biti zanimljivo

Osmog prosinca prošle godine spuštena je zavjesa na prvi dio sezone u Premijer ligi BiH, zavjesa koja će se ponovo podići ovog vikenda nakon više od dva mjeseca pauze.

Ljestvica koja je ostala iza nas trebala bi biti garancija izuzetno zanimljivog proljeća, jer od dvanaest momčadi koliko imamo u ligi, njih pet konkurira za Europu, za naslov prvaka, dok se četiri nalaze u opasnoj zoni. U tom gornjem domu su Sarajevo, Željezničar, Borac, Tuzla City, Zrinjski s tim da je razlika između petog Zrinjskog i prvog Sarajeva pet bodova.

Za mnoge je Zvijezda 09 sa svega osam bodova već otpisana, ali drugog putnika u niži rang bismo mogli tražiti između Mladosti (17), Slobode (17) i Čelika (16).

Naravno, ovo je ljestvica i stanje na istoj se vrlo lako može promijeniti, nakon dva ili tri kola, ovisno o tome hoće li biti nekih "serija" pozitivnih ili negativnih.

U klubovima je bilo poprilično prometno, igrači su dolazili i odlazili, neki su mijenjali i trenere, ali kada se podvuče crta realno nekih velikih senzacionalnih transfera nije bilo. Tek je možda monotoniju donekle uspio razbiti dolazak Tina Svena Sušića u Sarajevo, dok su nam se ponovo u ligu vratili igrači poput Zakarića, Bilbije, Filipovića, Kosorića.

Tu su nam ponovo u Premijer ligi i provjereni treneri poput Vinka Marinovića i Slavka Petrovića koji znaju kako se osvajaju trofeji. On onih koji su otišli, vrijedi izdvojiti odlaske Krpića, Stanojevića, Kadušića, Mandića.

Sarajevo:

Svakako da bi najveći dobitak za ovu momčad trebao biti trener Vinko Marinović koji je s mladom reprezentacijom radio dobar posao i koji ima iskustva osvajanja naslova prvaka. Mustedanagić, Miličević, Jukić su došli nešto ranije, kasnije im se priključio Tino Sven Sušić koji je od 2012. godine promijenio veliki broj klubova. S obzirom na to da mu je Hartberg bio njegov posljednji teško je reći koliko može u ovom trenutku. Ukupno gledajući, Sarajevo nije previše mijenjalo svoj igrački kadar što čak i može biti jedan plus. Ostaje pitanje pritiska i kako će s njim nositi prije svega Vinko Marinović.

Željezničar:

Amar Osim je ostao bez Krpića, ali je na Grbavici tu opet Lendrić, vratio se i Kosorić, pa Jamak, stigao je Jovanović, što znači da plavi u nastavak sezone idu s provjerenim imenima. Navijači žele trofeje, ali bi sigurno Amar Osim bio zadovoljan i izlaskom na europsku scenu. Iskustvo imaju, ali prvi dio sezone je pokazao da nisu nepobjedivi na Grbavici.

Borac BL:

Kako je sezona odmicala tako je momčad iz Banja Luke bila sve ambicioznija, sve opasnija. Za razliku od nekih prethodnih godina, ovaj put su se posložili u upravi. Na Vranješa, Kajkuta, Crnova, Volkova, dodali su i Zakarića i mogli bi biti jako neugodni, čak bismo mogli napisati i opasni na proljeće. U sezonu su ušli (barem ne javno) bez imperativa osvajanja trofeja ali sada su apetiti porasli pa ćemo vidjeti kako će momčad reagirati pod pritiskom.

Tuzla City:

Za razliku od recimo Borca, u ovoj momčadi se stalno priča o Europi, trofejima, ali ih za sada nema. Na tabeli dobro stoje, samo su dva boda daleko od prvog mjesta, ali sada se postavlja pitanje kako će i oni reagirati kada krene rasplet i borba. Jer do sada nisu bili u ovakvoj situaciji. Sa Maksimovićem iz Radnika su napravili dobar posao, ostaje vidjeti koliko još mogu Arežina i Kulović koji svakako nisu za odbaciti. Ono što je svakako hendikep Tuzla Cityja jeste činjenica da ipak nemaju onaj klasični domaći teren koji nekada može biti prevaga.

Zrinjski:

Zrinjski je završio jesen na petom mjestu što se realno nije očekivalo posebno nakon nastupa u Europi, eliminacije Utrechta, ali dogodilo se to što se dogodilo. Pet bodova i jeste i nije puno za dostići. Dvije vezane pobjede i to je to, ali isto tako u obzir treba uzeti činjenicu da momčad nema prostora za neki dodatni manevar u slučaju nekog kiksa, ili gubljenja bodova. Svaki bod će u takvoj situaciji biti izuzetno važan. Navijači naravno najviše očekuju od provjerenih, Bilbije, Filipovića, Josipa Ćorluke, iako su se kroz dio priprema nametnuli Mišković, Škrbić, sada je tu i Asim Zec. Ako Zrinjski uhvati pravi ritam, ako se vrati onoj svoj prepoznatljivoj igri od prije sezonu ili dvije, onda može puno napraviti.

Radnik:

Momčad iz Bijeljine je u zlatnoj sredini. Prošla je jedan turbulentan period prije svega u samoj upravi kluba, mijenjali su se treneri. Ali nekog velikog imperativa nema. Čini se da Radnik donekle plaća ceh sezona u kojima je išao po trofej, igrao u Europi, pa je sada malo "ručna povučena". Vratio se trener Petrović, Ševko Okić je tu, otišao Maksimović.

Široki Brijeg:

Široki Brijeg i dalje želi izaći u Europu, ali barem u ovom trenutku kroz prvenstvo će teško ići. U periodu nakon odlaska Wagnera momčad nikako da pohvata konce. Bodovni zaostatak je veliki za vodećim ekipama, ali sigurno da momčad ima kvalitetu i u poređenju s ostalim koje su godinama u vrhu nešto mlađi kadar. Koliko to može biti prednost pokazat će drugi dio sezone.

Velež:

Velež je od opasna zone pobjegao dobrim igrama u završnici prvog dijela sezone. Trenutačno je devet bodova udaljen od klubova koji se bore za Europe ali i isto toliko od onih momčadi koje su u opasnoj zoni. Igrački kada sa skoro i nije promijenio. Radovac bi trebao biti taj koji će nadomjestiti povrijeđenog Zeljkovića, dok će rješenje na boku (odlazak Urdinova) Dudić pronaći u postojećem igračkom kadru. Riječ stabilizacija je već poprilično potrošena barem iz kuta Veleža, ali realno teško se neki veliki rezultatski iskorak može očekivati, barem ne ovog proljeća.

Mladost:

Mladost je u teškoj situaciji ali igrački kadar nije loš. Jer tu su Fanimo, Atajić, Isaković, Pezer, sada su došli igrač poput Miloa Nikolića, Aleksandra Mirkova., Nikole Marića. Opet, u borbi sa Slobodom i Čelikom im neće biti lako.

Sloboda:

Tuzlaci su u velikim problemima, lutaju, kako s trenerima, tako i s upravama. Pod pritiskom su određenih dugovanja, a sada je i Tuzla City koji polako preuzima primat na Tušnju. Ne tako davno Tuzlaci su bili u nižem rangu takmičenja, ali očito nisu na svojim greškama puno naučili.

Čelik:

Zeničani plešu opasno po rubu posljednjih godina. I kod Čelika se gomilaju dugovi, crta se ne podvlači, a mijenjaju se treneri, uprave, igrački kadar. Sada je opet bila velika fluktuacija igrača, jako puno ih došlo, otišlo, novi je trener. Kako će to sve izgledati na terenu veliko je pitanje. Na početku sezonu ambicije su bile velike, Bilino polje puno, nakon nekoliko odigranih kola realnost je postala drugačija, stadion je sve prazniji.

Zvijezda 09:

Jesen je bila teška, momčad je osvojila osam bodova iako je možda mogla imati recimo možda tri ili četiri boda više. Zaostatak je velik, ali se momčad iz etno sela Stanišić ne predaje. Optimizam im naravno nitko ne može oduzeti.