Nema Kaliterne, nema Ivića, nema više ni Špace, praznina ostaje sve veća

Početkom devetog mjeseca prošle godine liječnici su mu morali amputirati lijevu potkoljenicu zbog problemima s cirkulacijom koje je uzrokovao pad ispred jednog kioska u Milni na Braču. Ali ni tada nije klonuo duhom pa je u svom stilu ispalio - Eto, sad mi više ni'ko ne može reć' da iman dvi live. Ostala mi je samo jedna.

Takav je bio Stanko Poklepović, legendarni Špaco, još jedan u nizu neponovljivih trenera s prostora više Jugoslavije. Trenera kod kojih se znalo koliko je potrebno prostora za red, rad, disciplinu, ali i kritiku pa i humor. U svakom trenutku.

"Bio sam šef zavarivačkog odjela u škveru, a tada je došlo do prodora jednog novog sistema, ‘one side’ zavarivanja s novim najsuvremenijim uređajima i s novinama koje su uveli Japanci. Završio sam Višu pomorsku kao inženjer brodogradnje i dobio odgovoran zadatak. Moj otac je bio pomorski kapetan pa smo i brat i ja učili iste škole. Ali nogomet mi je uvijek bio važniji. Živjeli smo u jednoj staroj kući koje više nema jer je sad tu jedan od prvih splitskih nebodera. Gazda je bio otac poznatog vratara Lukše Poklepovića. Pred tom kućom bila je jedna lipa livada di smo svi igrali na balun, a jednoga dana došao je moj susjed Ćićo Poduje, sin utemeljitelja prvih generacija Hajduka Šime Poduje i donio prekrasnu loptu. Zbog njega sam prvi put došao u Hajduk. I naravno da sam tamo odmah dospio u ruke barba Luke Kaliterne", pričao je jednom prilikom Špaco koji baš i nije volio raditi ono što je od njega tražio "barba Luka" pa je pobjegao iz Hajduka u Split, ali od Kaliterne nije mogao pobjeći jer je ovaj uskoro preuzeo baš ekipu Splita.

U to vrijeme Split je imao više nego kvalitetnu ekipu koja je igrala polufinale Kupa, u navrata su bili i članovi tadašnje prve lige. Vukasović, Pletikosić, Boban, Duplančić, B. Krstulović, Ivić, Dadić, S. Krstulović, Gulin, Kraljević, Županov, Grubišić Sisgore, Pleško, Poklepović, su kažu svjedoci tog vremena igrali onaj lijepi romantični nogomet pod vodstvo naravno Kaliterne i jedno vrijeme Frane Matošića.

Špaco je često volio reći kako je Kaliterna bio tvorac moderne nogometne filozofije, čiji su kasnije će vrijeme pokazati u Splitu, naravno kroz Hajduk najbolji učenici bili baš Poklepović i naravno Ivić. I naravno, Špaco je svoju trenersku karijeru počeo baš na klupi Splita, zajedno s Ivićem. Sa Solinom 1974. osvojio Dalmatinsku ligu te se plasirao u Hrvatsku republičku ligu. Preporodio je Solin i odveo ga je Drugu Saveznu ligu,

"Neka se nitko ne naljuti, ali splitski treneri uvijek su nogometna avangarda, čak i u svjetskim okvirima. Dolazili su od nas učiti i treneri velikih klubova, a razne taktičke varijante smo koristili davno prije nego što su postale poznate u Njemačkoj, Engleskoj, Italiji", često je volio naglasiti.

Sredinom sedamdesetih kada je Tito Kirigin počeo slagati veliki Hajduk Već je u tom trenutku Ivić na klupi Hajduka.



"Mi smo satima razglabali o balunu kojim smo bili opsjednuti.Njegov i moj najveći projekt je bio Hajduk s početka osamdesetih, kada smo morali proći HSV u dvije utakmice. To je savršenstvo nogometne taktike. Na HSV-u smo radili noćima i noćima, godinama kasnije", pričao je Poklepović koji je kao trener u četiri mandata vodio Hajduk koji je prolazio kroz svojevrsnu smjenu generacija, pa su uz Baku Sliškovića, Gudelja, braću Vujović, polako stasavali mladi igrači poput Asanovića, Andrijaševića, Miše. u sezoni 1985/86., Hajduk je stigao do četvrtfinala Kupa UEFA (eliminiran od Waregema), Špaco je otpušten. Iz Hajduka je otišao u Budućnost, tamo je izmislio Savićevića, Drobnjaka, Brnovića, Mijatovića. Jedno vrijeme je bio trener Borca iz Banja Luke, Apoela s Cipra.



Drugi mandat na klupi Hajduka je odradio u teškim trenucima, kada je Hrvatska bila zahvaćena agresijom. Hajduk je sa Špacom bio prvi prvak samostalne Hrvatske.Između drugog i trećeg mandata na klupi Hajduka radio je u Iranu, Saudijskoj Arabiji, Sloveniji, Mađarskoj, s Osijekom je uzeo Kup Hrvatske. Novu priliku u Hajduku je dobio 2010. godine. Špaco je nakon Kupa uspio napraviti što će kako se sada stvari razvijaju teško ponoviti. Uspio je Hajduk uvesti u grupnu fazu Lige Europe u kojoj je na Poljudu uspio savladati Anderlecht. Ni to nije bilo dovoljno, dobio je otkaz početkom sljedeće sezone.



"Ja nogomet dijelim na prirodni, industrijski i tržišni. Prirodnoga više nema. Davno nekad se igralo i zabavljalo. Ostali su samo suhoparni elementi toga, interpretirani u industrijskom, pa u najnovije vrijeme u tržišnom nogometu. U industrijskom smo zbrajali koliko Nijemci pretrče kilometara za vrijeme utakmice i što je to totalni nogomet upornih Nizozemaca. A ovaj tržišni je najviše razorio Hajduk", pričao je kasnije Špaco koji će još jednom priskočiti u pomoć ali za kratko.

Za njegovo viđenje baluna na Poljudu je bilo sve manje mjesta.

Cotavi napad, klupko, pirja, spiralna impostacija, samo su neke "stvari" koje su obilježile Špacu i njegov svijet baluna. Nema Kaliterne, nema Ivića, nema više ni Špace, praznina ostaje sve veća.