Nasmijani dječak zbog kojeg su ostali dječaci zavoljeli nogomet
Nekim sjećanjima odmak vremena dođe kao dekor. Nostalgiju nose kao svečanu odoru dok tiho postoje u lokalnim, neobveznim pričama, kvizovima, zapisima ili, daj Bože, nekim sačuvanim videozapisima.
Početak 21. stoljeća za sve nogometne zaljubljenike ostat će jedno takvo sjećanje. Ono mami uzdahe, izaziva uzbuđenje na samu pomisao kakva je nogometna krema tada gospodarila terenima, ali i podsjeća da Beckhamovih 50 godina prati i tvojih 30 i kusur.
Za sve one koji nisu do kraja preboljeli stare ljubavi iz sjećanja, s njima će barem na tren moći ljubovati ove sezone u trećem rangu talijanskog nogometa.
Naime, brazilski čarobnjak Ronaldinho poželio je postići posljednji gol svoje karijere, a gdje ćeš bolje prilike od kluba čiji je suvlasnik – Ravenne.
Tako će ikonski "Calcio" oživjeti karijeru nogometne ikone.
A sjećate se Ronaldinha ?
Genijalac prepoznatljivog osmijeha koji je zaludio nogometni svijet svojim "plesom" u dresu Barcelone.
Stručnjaci su mu još kao mladom igraču predviđali veliku karijeru, govoreći kako je njegova tjelesna struktura savršena za jednog nogometaša.
Dok se Ronaldinho igrao lopte – da, igrao lopte – tribine bi se nepomično divile takvoj lakoći ispoljavanja genijalnosti. Za njega je nogomet bio igra, a i pod svjetlima najluksuznijih reflektora sebe je vidio samo kao najsretnijeg dječaka na svijetu koji igra nogomet.
Za njega nije bilo razlike između dvorišta u favelama i Santiago Bernabeua – koji mu se u jednom El Clasicu poklonio. Što dodati na to?
Kovrčavi repić, "desetka" na leđima i nezaboravne "Nike Tiempo" kopačke bile su njegov zaštitni znak. I, naravno, osmijeh. Onaj osmijeh koji je, čak i u utakmicama najvećeg mogućeg pritiska, ostavljao dojam da se čovjek ispred vas jednostavno dobro zabavlja.
Njegov vrhunac bio je briljantan, ali kratak
Nakon što je osvojio Svjetsko prvenstvo s Brazilom, Ligu prvaka s Barcelonom i nagradu za najboljeg igrača svijeta, došlo je do zasićenja. Nedostatak radne etike, koji ga je karakterizirao i u najblistavijim vremenima, s vremenom je došao još više do izražaja.
S 28 godina iz Barcelone je prešao u Milan, što je označilo i svojevrsni početak kraja njegove ozbiljne nogometne karijere.
Ipak, teško je zamjeriti Ronaldinhu što nije trajao duže. U tih nekoliko godina napravio je dovoljno da ga nogomet pamti desetljećima.
Bio je jedan od onih igrača zbog kojih se utakmica nije gledala zbog rezultata. Gledala se zbog njega. Zbog onoga što će napraviti kada dobije loptu, zbog driblinga kojeg nitko ne očekuje, pasa kojeg nitko drugi ne vidi ili poteza zbog kojeg će se cijeli stadion na trenutak zapitati kako mu je to uopće palo na pamet.
Bilo je i boljih ili su samo više radili
Mnogi će pronaći igrače s boljim karakteristikama. I bit će u pravu. Danas ga nećemo spomenuti u krugu najboljih igrača svih vremena. Maradona, Pele, Cristiano Ronaldo, Messi, Zidane i još poneki koje po osobnom nahođenju dodate na tu listu bili su gladniji, dugotrajniji i trofejniji. No, ne možemo reći da su bili bolji. Samo su više radili. A težak rad, kako kažu, pobjeđuje talent.
Ipak, niti jednog od navedenih ne vole baš svi. A Ronaldinha vole.
Ronaldinho je bio na majicama u kojima smo pohađali škole i crkve, igrali lopte pokušavajući raditi "bicikla" kao on. Ronaldinho je, tih godina, bio sve što znamo o nogometu. I bilo nam je dosta.
A s obzirom na to da se neke ljubavi nikada do kraja ne prebole, možda će i ova kratka avantura u Ravenni biti dovoljna da se barem na trenutak vratimo u vrijeme kada je nogomet izgledao malo drugačije.
I kada je Ronaldinho bio jedan od razloga zbog kojih smo ga voljeli gledati.
Pa sada, kada izađe s nekoliko kilograma viška, borama na licu i brzinom prosječnog lika s termina, pogledajte njegov osmijeh, kovrčavu kosu, desetku na leđima i "tiempice". Neka vas, bar kratko, vrate u neka druga vremena.
-webp-wm.webp)
