Nakon Heysela nešto se moralo uraditi

Heysel. Stadion i točka nakon koje se više nije moglo dalje. Nije jednostavno moglo. Žrtve, njih 39. Nisu dozvoljavale da se krene tek tako dalje. Nešto se moralo i napraviti. Prije svega u Engleskoj, iako nije bila isključiva njihova krivica.

Ali oni su odlučili napraviti prvi korak. Izbora nije bilo, klubovi su izbačeni iz Europe na pet godina. Na kraju je njih 14 proglašeno krivim za ubojstvo iz nehaja, završili su iza rešetaka. Osuđeni su na tri godine, neki od njih su izašli nakon godinu dana.

Na kraju je istraga utvrdila kako određena krivica leži na belgijskim vlastima koje su dozvolile da se utakmica igra na stadionu Heysel koji je bio poprilično upitan sa svojim infrastrukturom.

I UEFA je bila kriva 

Za one koji ne znaju, stadion Heysel je već bio pred rušenjem i službeno je trebao biti zatvoren nakon ovog finala, zato odluka čelnika UEFA-e da se jedna ova utakmica igra na takvom stadionu je gledajući iz današnje perspektive bila suluda. Posebno kada se zna kako su samo godinu dana ranije navijači Liverpoola prošli pakao na ulicama Rima nakon finala protiv Rome.

Čak je i vodstvo Liverpoola tražilo da se pronađe novi stadion ali uzalud. Da stvar bude gora, navijače u sektorima Y i Z razdvajala je obična žica, slična onoj koja recimo u manjim centrima razdvaja dva teniska terena. Jedan dio tribine namijenjen Liverpoolovim navijačima, sektor Z – predviđen je za “neutralne” gledaoce. Oba kluba protestirala su zbog te odluke, jer se znalo kako će Belgijanci na crno te karte prodavati Talijanima. To se i dogodilo.

Ali UEFA je uvijek bila UEFA, baš kao što je i danas. Uostalom, poražavajući je podatak da se utakmica igrala dok su se mrtvi navijači sklanjali s tribina. Tko zna, veliko je pitanje je kako bi i danas UEFA reagirala, kada su daleko veći novci u igri nego što bili tada.

Komemoracije svake godine

Na Heyselu točnije na mjesto starog stadiona je ostala spomen ploča koja podsjeća na tragediju. Svake godine se održavaju komemoracije.

"Mislim da je zaista važno da klub i ljudi našeg grada budu zastupljeni na komemoraciji. I da se svi sjete te tragedije koja je stigla kao posljedica lošeg policijskog djelovanja, užasnog stadiona i mnogih problema s organizacijom. Ali i uloga koju su navijači Liverpoola odigrali u svemu tome, i činjenica da su neki od tih ljudi kasnije zatvoreni zbog svoje uloge", reći će Steve Rotheram britanski političar i trenutačno gradonačelnik regije Liverpool koji je bio tog 29. svibnja na stadionu Heysel.

Tragedija 

Bruno Guarini i njegov sin Alberto doputovali tog svibnja na utakmicu, kao navijači Juventusa. Čekali su i sanjali utakmicu koja će za njih postati noćna mora.

"Po ulasku na stadion vidjeli smo navijače Liverpoola, čak i prije toga ispred stadiona. Rekao sam Albertu "Ne, moramo se udaljiti od njih, mogu nas gađati".Zato smo krenuli prema zidu sa strane. To je bila najgora stvar koju sam ikada učinio. U jednom trenutku su krenuli trčati navijači Liverpoola prema nama. Alberto je bio blizu ograde. Njegove posljednje riječi bile su: Tata, gnječe me“, ispričao je jednom prilikom za Guardian, Bruno Guarini.

Guarini je izgubio svijest, ali kada se osvijestio, inzistirao je da mu se Crveni križ pridruži u potrazi za sinom. Pronašli su ga, beživotnog.

Čelična lady je prva krenula

I dok je suspenzija UEFA-e stupila na snagu, Margaret Thatcher je odlučila potvrditi status "Čelične lady". Jednostavno huligani su tretirani kao najveći kriminalci. Kazne su znatno pooštrene, za huliganske ispade išlo se automatski u zatvor, sudilo se na licu mjesta, na stadionu, policiji su proširene ovlasti u suzbijanju nereda, a svi izgrednici morali su se prije utakmica javljati policiji. Uslijedile su zabrane posjeta utakmicama, nekima i doživotne, zatvorske kazne bivale su sve dulje, a novčane kazne sve veće.

''Sve polazi od Vlade. Ona je ta koja daje određene ovlasti i nadležnosti policiji i sudstvu. Danas kod nas, ako netko utrči u teren bit će uhićen, priveden prekršajnom sucu i taj više nikada neće moći doći na niti jedan stadion u Engleskoj. Međutim, ako nemate podršku pravosuđa, onda imate velik problem', rekao je jednom prilikom Adrian Roberts, čovjek koji je dugo godina obavljao ulogu časnik je za sigurnost ekipe Crystal Palacea.

Dalglish:  Ne žalim zbog kazne 

Jedan od onih koji je proživio Heysel je legendarni Kenny Dalglish koji je dan nakon tragedije imenovan za trenera Liverpoola, ali klub nije mogao voditi u Europi.

"Nikada ne žalim zbog toga. Više žalim zbog onoga što se dogodilo na Heyselu nego što nisam vodio Liverpool u Europi. Imam priliku da se vratim, mnogi ljudi ne dobiju drugu priliku nakon što se nešto takvo dogodi. Vlada je uradila ono što je u tom trenutku smatrala ispravnim. Ne znam jesu li se svi slagali s tom odlukom, posebno klubovi koji su nešto osvajali ali nisu mogli igrati Europu. Nije tu bio samo Liverpool u pitanju. Heysel je bio strašna tragedija. Bilo je užasno da toliko ljudi izgubi živote na nogometnoj utakmici i bilo je ispravno da neko bude kažnjen", reći će Kenny.

U prvoj godini nakon Heysela, bez nastupa u Europi su ostali Liverpool, Everton, West Ham, Manchester United, Sheffield Wednesday, kasnije sljedeće sezone još Tottenham, Arsenal, kasnije Coventry, Nottingham Forest, Wimbledon, Norwich. Prvi koji su zaigrali u Europi nakon ukidanja suspenzije bili su Manchester United (Kup Kupova), Liverpool u Kupu prvaka, Aston Villa u Kupu UEFA. Manchester United je osvojio na kraju Kup Kupova.

Nereda ima, ali zakon je tu

Margaret Thatcher je sa svojom vladom "progurala" do kraja zakon o ponašanju gledatelja na stadionima. Thatcher je huliganstvo promatrala kao sociokulturni problem, a ne samo nogometni, te je odlučila uključiti sve društvene i državne aparate u njegovo suzbijanje. Između ostalog,  uvedena je mogućnost doživotne zabrane dolaska na stadione za najproblematičnije huligane.

Navijači su se morali registrirati prilikom ulaska na stadion, a njihovi podaci (fotografija, otisak prsta, ime, adresa) su se bilježili. Članovi navijačkih skupina su prolaziti posebne provjere. Tri godine kasnije Englezi su počeli graditi nešto što imamo danas a to je Premiership.