Na terenu bez golova, na ulicama više od 40 ozlijeđenih

Prvi put nakon 2002. godine El Clasico je završio bez pogodaka.

Posljednji takav odigran je 23. studenog 2002. godine. Za Barcelonu su te večeri igrali Nizozemci Reiziger, Frank de Boer, Cocu, Kluivert, dva Argentinca Bonano i Riquelme, četiri Španjolca. Puyol, Xavi, Gabri i Mendieta te Thiago Motta.

S druge strane, momčad Reala je predvodio Casillas, a tu su još bili Salgado, Pavon, Roberto Carlos, Cambiasso, Guti, Helguera, Makelele, Solari, Raul i Figo. Portugal koji je bio glavni "krivac" za užarenu atmosferu. Navijači Barcelonu su ga dočekali na najgori mogući način, gađali su prasećom glavom.

Sedamnaest godina kasnije opet nije bilo golova, ali je bilo napeto i to kako. I ne zbog Figa, već zbog nekih drugih, političkih stvari.

Tako se prije utakmice okupio veliki broj zagovornika neovisnosti Katalonije koji su prosvjedovali u blizini stadiona a organizatori prosvjeda okupljeni u internetsku platformu 'Demokratski tsunami' podijelili su 100.000 natpisa 'Španjolska, sjedni i razgovaraj' kojima pozivaju vladu da pusti osuđene političare i organizira referendum o neovisnosti Katalonije.

Očekivano, još jednom su navijači Barcelone iskoristili priliku, pa su na stadionu bile jasno vidljive poruke na kojima se tražila "sloboda".

U jednom trenutku, u drugom poluvremenu utakmica je prekinuta. Navijači Barcelone su zasuli teren žutim loptama, dok su navijači podigli baš papire na kojima je pisalo "Spain, sit and talk", što je slogan pod kojim se zapravo derbi i odigrao.

Istovremeno i pored velikih mjera sigurnosti, sukobi izvan stadiona u vrijeme utakmice nisu se mogli izbjeći. Neredi u kojima je ozlijeđeno 46 osoba.