Na otvaranju su gubili Argentinci, Francuzi...

Od 1930. godine i prvog turnira u Montevideu do danas stvari su se mijenjale. Barem kada je u pitanju otvaranje svjetskog prvenstva. Tako smo imali prvenstva gdje se igrala jedna utakmica prvog dana, dvije, dok je u Italiji s obzirom na činjenicu da se igralo odmah u nokaut fazi, prvog dana na rasporedu bilo čak osam utakmica na osam stadiona. Sve do 1966. godine gledali smo barem dvije utakmice prvog dana, a onda je odlučeno da to bude samo jedna.

Šesnaest godina bez gola na otvaranju

Prvo su po tradiciji igrali domaćini, kasnije će čast da otvore prvenstvo imati svjetski prvaci.  Zanimljiv je podatak da od 1966. godine, pa sve do Španije 1982. punih 16 godina na utakmicama otvaranja nije postignut niti jedan gol.

Engleska i Urugvaj su odigrali utakmicu bez golova 11. jula 1966. godine. Na sljedećoj smotri, 31.maja 1970. godine, isti rezultat imamo u duelu Meksika i Sovjetskog Saveza.

Otvaranje Svjetskog prvenstva 1974. godine posebno pamte ljubitelji najvažnije sporedne stvari u bivšoj Jugoslaviji, pa i Mostaru. Čast da otvori veliku smotru imala je Jugoslavija protiv svjetskih prvaka Brazilaca. I to baš na toliko spominjanom Waldstadionu u Frankfurtu, gdje je par mjeseci ranije Škija Katalinski zabio Špancima u onoj puno puta prepričavanoj majstorici.

Mario Lobo Zagalo je vodio Brazil sa Jairzinhom, Rivelinhom, Valdomirom koji nisu mogli baš ništa protiv Marića, Buljana, Hadžiabdića, Mužinića, Katalinskog, Bogičevića, Petkovića, Oblaka, Šurjaka, Ačimovića, Oblaka, Džajića. Poker utakmica bez pobjednika i golova na otvaranju kompletirali smo na Monumentalu četiri godine kasnije. Zapadna Njemačka je u odbranu naslova krenula nulom protiv Poljske.

Belgija šokirala Argentinu

Španija je 1982. godine prva ugostila 24 reprezentacije. Oformljeno je šest grupa od po četiri reprezentacije, a druga faza opet je igrana po grupama, ali ovog puta u četiri grupe od po tri selekcije, čiji su pobjednici išli u polufinale. Početak prvenstva se nekako poklopio s prelaskom legendarnog Maradone u Barcelonu iz Boce Juniors u transferu vrijednom tada rekordnih 7,6 milijuna dolara. Zato se Argentinci i Katalonci napunili Camp Nou, ali to nije poljuljalo čvrste Belgijance. Čovjek kojeg pamtim kasnije kao golmana Bayerna, Jean-Marie Pfaff je branio sjajno i ne samo da su Belgijanci ostali neporaženi, već su golom ErwinaVandenbergha, igrača koji je šest puta bio najbolji strijelac belgijske lige, stigli i do trijumfa.

Bez obzira na sve kvalitete belgijskog sastava, bilo je to veliko iznenađenje, jer su uz Maradonu igrali Passarella, Ardiles i Kempes, a Gaučosi su bili veliki favoriti. Naredno Svjetsko prvenstvo trebalo se igrati u Kolumbiji, ali domaćini su ostali bez novca, pa je FIFA domaćinstvo dodijelila spremnim Meksikancima. Njih je poremetio snažan potres samo osam mjeseci prije turnira, ali su stadioni bili spremni i posljednjeg dana mjeseca maja 1986. godine ponovo je Azteca bio domaćin otvaranja.

Sada je na jednoj strani bila Italija, na drugoj Bugarska koja je bila kobna po Jugoslaviju u kvalifikacijama. AlessandroAltobelli je doveo Italiju u vodstvo, ali su Bugari pet minuta prije kraja preko Naska Sirakova došli do boda. Taj isti Sirakov će u dvije utakmice drugog kola Kupa Kupova za Vitošu zabiti tri gola Veležu i to samo par mjeseci kasnije. Argentina će u Meksiku uzeti naslov, ali će kao branilac titule ponovo, baš kao i Španiji, kiksati na startu.

I Kamerun bolji od Argentine

Ovaj put na San Siru je Omam-Biyik na otvaranju Italije ‘90. provukao jednu loptu kroz ruke Pumpidou, svega šest minuta prije nego što će MichelVautrotisključiti drugog Biyika, André Kanu. Kamerun će ostati i finišu i bez Massinga, ali će uzeti dva boda. Tako je prva reprezentacija koja je ostvarila pobjedu na otvaranju kao branitelj naslova od 1974. godine bila tek Njemačka i to uChicagu, na Soldier Fieldu. Jurgen Klinsmann postigao je jedini gol u 61.minuti dvoboja sa Bolivijcima. Klinsmann će sedam godina kasnije postati i selektor reprezentacije SAD.

 Protivnik Brazila na Stade de Franceu četiri godine kasnije bila je solidna Škotska Craiga Browna, a sve do 15 minuta prije kraja Škoti su imali nulu, da bi onda autogol postigao Tom Boyd. Međutim, tradicija poraza prvaka na otvaranju vratila se dvanaest godina nakon Kameruna, a svojih pet minuta je dočekala još jedna selekcija sa "crnog kontinenta". Senegal je tada šokirao Francusku, u tom trenutku aktuelnog svjetskog i evropskog prvenstva. Trenutak za istoriju se dogodio u 30. minuti, kada gol za pobjedu zabija Pape BoubeDiop. Francuska je eliminisana u prvom krugu, u tri susreta bez postignutog gola.

I to je bilo posljednji put da prvu utakmicu na prvenstvu igra branitelj naslova. Od SP-a 1974. do 2002. na otvaranju je uvijek igrao svjetski prvak, no taj je običaj promijenjen i prvenstvo ponovo otvara domaćin. Tako je Njemačka ponovo nakon 1994. godine krenula prva protiv Kostarike. U golijadiKlose se dva puta upisao u strijelce. Od 11. juna do 11. jula 2010. godine završna smotra je po prvi put u svojoj povijesti stigla na afrički kontinent. Za Južnu Afriku ovo je bio najveći sportski događaj ikad, prvi nakon Svjetskog kupa u ragbiju 1995. godine. Maja mjeseca 2010. godine južnoafrički predsjednik JacobZuma otvorio je službeno stadion Soccer City u Johannesburgu. Domaćin je imao velike ambicije, ali i limitiranu selekciju koja je već na startu odigrala 1:1 s iskusnim Meksikom.

Uz silnu pomoć navijača, vračeva i onih dosadnih vuvuzela nekako su sakupili četiri boda, čak srušili i izgubljenu Francusku, ali drugi krug nisu niti vidjeli. Brazil je četiri godine kasnije očekivano prošao dalje, a kako su igrali u nokaut fazi možda bi bilo bolje da su ostali u grupi. Na startu su pobijedili Hrvatsku 3:1, Neymar je zabio dva gola, ali taj Brazil je bio miljama daleko od nekadašnjeg. Navijači, veliki fanatici dugo će pamtiti dva poraza u posljednja dva susreta, od Njemačke 1:7, odnosno Holandije 0:3.Njihove još uvijek dobrim dijelom otvorene rane mogu se zaliječiti naslovom prvaka u Rusiji.