Livno ne da Dalića: 'Gledam kako Varaždinci govore da je Dalić njihov, ali nije! On je naš!'

Kada je Zlatko Dalić počeo ganjati loptu na livanjskim Zgonima, tko je mogao pomisliti da će jednog dana skromni igrač Troglava postati izbornik reprezentacije Hrvatske.

Da će biti jedan od nasljednika legendarnog Ćire Blaževića, da će njegov lik krasiti jumbo plakat na magistralnom putu prema Splitu, pišu Sportske novosti.

Ali, sve je moguće u životu. Nije tada nitko mislio da će pokraj igrališta na Petrovo biti sajmeni dan, ali život nosi iznenađenja.

Nekad veća, nekad manja.

Vatreni navijači

''A tko je mislio da će Hrvatska onako dobiti Argentinu. Valjda samo mi navijači'', počinje livanjsku priču Ivo Popović, 18-godišnji konobar u kafiću na Trgu kralja Tomislava.

''U Livnu vam je ludnica za svaku utakmicu. Ko da Livno nije u Bosni. Sa zgrade se spusti hrvatska zastava od 15 metara, blokiraju se okolne ulice tako da nema prometa. Ljudi napune trg, gledaju velike ekrane i prate utakmice uz baklje i navijanje. Kažem vam, ko da Livno nije u Bosni''.

Tu vječnu dvojbu je li Livno u Bosni ili Hercegovini bez razmišljanja je riješio Željko Kovač, ekonom Troglava.

''Ma Livno je Bosna. Dolje ispod Duvna je Hercegovina, a ovo je Bosna. Ali, svi mi navijamo za Hrvatsku'', kaže Kovač.

Dalić je iz Livna, ali njegovih dresova i majica nema u rodnom gradu. Samo jumbo plakat s kojega se smiješi hrvatski izbornik uz poruku njegovih sugrađana “Ponosni smo na tebe”.

''Kako ne bismo bili ponosni kada je naš'', kaže nogometašica Teodora Maras koju su novinari zajedno s Dorom Pervan zatekli na igralištu Troglava.

''Od igrača nam je najdraži Modrić, eventualno Mandžukić. Od ovih drugih samo Ronaldo'', dodat će Dora Pervan.

Ima Troglav i žensku sekciju koja se također natječe u Drugoj ligi.

''Uporne su svaki dana dolaze i treniraju'', pohvalio ih je trener Mario Špiko.

Veselo je u Livnu krajem lipnja, iako bi netko neupućen pomislio da je kraj listopada. Nije promjenjivo, nego je hladno s kišom. Spustili se oblaci, ali ne smetaju nikome na sajmu. Prodaju se i hrvatski šalovi, zastave, ima svega.

''Da vidite na dan utakmice, cijeli grad je u “kockicama”. Nema auta koje nije okićeno hrvatskom zastavom'', kaže konobar Ivo sa središnjeg livanjskog trga.

Ali, još će dodati kako za novine mora ispraviti jednu pogrešku. Odnosno dvojbu koja se počela provlačiti kroz medije.

''Gledam kako Varaždinci govore da je Dalić njihov, ali Dalić je Livnjak. On je 1992. otišao iz Livna, ali kad ima vremena uvijek dođe kući. Pa ne može čovjek, kad ima obveza dolazi. Šta će, skočit između dvije utakmice u Rusiji da bi došao u Livno? Ali, nije Dalić iz Varaždina neka ga gore svojataju. On je naš, iz Livna.

Golema privrženost

Privrženost Vatrenima je nesporna. Golema privrženost s nabojem kojeg nema u svim hrvatskim gradovima. Livno nema ni 10.000 stanovnika, ali gledajući po ulici i slušajući priče, reklo bi se da je navijača barem koju tisuću više.

''Srećom da je nedjelja, inače bi bio neradni dan'',  dodat će Livnjaci za kraj.

Ne daju Livnjaci svog Dalića kojem obitelj još živi u ovom gradu. Brat Miran mu je trener u nas, u Troglava. Ja ga znam ko dijete. Bio je igrač, pa ga uzeo Hajduk. Mislim da ga je Beara odveo u Split, u Hajduka.

Do Splita je 90 kilometara, a do granice na Kamenskom 30-ak. Hajduk je najbliži svakome iz Livna tko miriše na igrača. Kod Dalića se zarana naslutilo da bi mogao biti igrač. Ali, kakav je tek trener postao....

''Fantastičan. Svi smo uvjereni da će nas daleko odvesti'',  kaže ekonom Kovač koji je već 66 godina u klubu.

''Možda to i Troglavu pomogne. Gradonačelnik nam daje novce samo za prijevoz, pa smo prikovani za Drugu ligu. Je, to je treći rang. Što ćemo, sad nam je tu mjesto''.