Trebao je to biti još jedan veliki Old Firm derbi. Onaj koji će proći u klasičnom otočkom ambijentu početkom godine. Mnogo whiskeya, piva, veselje na sve strane, jer ipak je bio drugi dan "nove" 1971. godine.

Na kraju je taj 2. siječanj ostao upisan kao najtužniji u Škotskoj.

Dan kada je na Ibroxu poginulo 66 ljudi, a njih preko 200 ozlijeđeno. U nesreći koja je dugo "konkurirala" kao jedna od najvećih u Velikoj Britaniji. Sve dok se nije dogodila katastrofa na Hillsboroughu.

- Razvijao sam fotografije kada mi je rečeno da se moram vratiti na stadion. Kada sam stigao slika je bila jeziva. Pola reflektora je već bilo ugašeno, bilo je hladno, magla se već bila podigla iz smjera rijeke. Prve ljude koje sam ugledao bili su menadžeri jedne i druge momčadi Willie Waddell i Jock Stein kako nose mrtvo tijelo. Sjećam se kako su leševi bili poredani i bolničara koji se približavao s ogledalcem u rukama koji govori "mrtva, mrtav, mrtav". Sljedeće što pamtim jeste da sam ljudima u novinama javio kako moraju ostaviti slobodnu naslovnu stranu, pričao je Randolph Caughie koji je u to vrijeme radio kao fotograf za Sunday People.

Gol je pokrenuo lavinu

Do 89. minute nije bilo golova, a onda je najniži rastom u gostujućoj momčadi, Jimmy Johnstone postiže gol glavom. Domaći navijači razočarani su krenuli prema izlazu, razmišljajući kako će i na koji način utopiti tugu nakon poraza od ljutog rivala.

Međutim, na terenu nije bilo sve gotovo. Colin Stein u 90. minuti zabija za 1:1, gol koji mnogi koji su stradali ili su povrijeđeni nisu niti vidjeli. Kao po nekoj inerciji su se upravo oni pokušali vratiti na svoja mjesta ako se to tako može reći za tribine na kojima nije bilo stolica.

Negdje na pola puta prema kapiji broj 13, nastala je gužva. U početku se masa kretala, ali je situacija postala vrlo brzo kritična.

- Jednostavno sam u jednom trenutku ostao zarobljen. Oko sebe sam slušao ljude kako vrište, plaču, ali kako je vrijeme  prolazilo sve je postajalo nekako tiše i tiše. Ja sam ostao tu zarobljen nekih pola sata, možda i više, gubio sam dah. U jednom trenutku sam izgubio svijest, ali me je neki čovjek tu najbliži pljusnuo i nekako me održao u životu. Sve do trenutka kada se pojavila policija i spasila me. Završio sam u svlačionici, oko mene su bila tijela na nosilima, neki su bili mrtvi. Tada sam se raspao, sjećao se događaja sa stadiona jedan od preživjelih William Mason.

Velika uloga menadžera Waddella

U tom trenutku veliku ulogu je odigrao Willie Waddell, menadžer Rangersa koji se obratio ostalim uposlenicima kluba, igračima koji se moraju držati svoji odgovornosti.

Odmah se krenulo s odlascima u bolnice, u kuće povrijeđenih, preminulih. Waddell je tražio od svih igrača da se pojave na sprovodu svake od 66 žrtva ako su ožalošćeni htjeli prihvatiti njihovo prisustvo.

- Ne volim se sjećati te utakmice. Dugo me progonila ta činjenica da je moj gol indirektno uzrokovao tragediju. Ipak, stvari su se promijenile nakon istrage koja je utvrdila prave razloge. Ali to nije umanjilo bol, nelagodu koja traje do danas. Za mene je dovoljno poražavajuća bila činjenica kako je jedina djevojka preminula na stadionu, Margaret Ferguson boravila kod nas u kući kada se rodila moja kćerka, kaže 73-godišnji Colin Stein. Igrači

Najmlađa žrtva je imala devet godina

Nakon tragedije čelnici Rangersa su učinili sve kako bi utvrdili detalje koji su bili uzrok. Čak su vođene dvije istrage, jedna koja bi utvrdila okolnosti koje su dovele do nesreće, dok druga bila okrenuta sigurnosti na stadionima. Na kraju je utvrđeno kako je sve počelo ustvari nakon pada na tribini jednog ili više gledatelja koji su bili na odlasku.

Među poginulima su i petorica školaraca iz Markincha. Douglas Morrison (15) bio je najstariji u grupici.

Ronald Paton, Mason Philip i Bryan Todd imali su po 14 godina, a najmlađi je bio Peter Easton (13) kojem je majka prvo zabranila odlazak na utakmicu, a zatim ga pustila nakon što joj je Peter pokazao koliko je dobre ocjene u školi imao.

Najmlađa žrtva bio je Nigel Pickup (9) iz Liverpoola kojem je to bila prva utakmica koju je pratio uživo na stadionu u pratnji očuha.

Ibrox renoviran

Vlasnici stadiona, proglašeni su krivima za tragediju što su prihvatili bez ikakve daljnje rasprave, jer se nisu brinuli o sigurnosti gledatelja ili barem ne dovoljno.

Naravno da izvješće nije bilo dobro za sami klub, pogotovo zbog činjenice da su se već ranije dogodile neke nesreće na istom stadionu.

Menadžer Willie Waddell je pokrenuo priču oko obnove stadiona, cilj je bio obnoviti Ibrox po uzoru na Westfalen u Dortmundu.

Danas je Ibrox moderan stadion, ali sjećanje na veliku tragediju ostaje. I ono što je važno spomenuti, kada se priča o tragediji na Ibroxu iz 1971. godine među velikom većinom Celticovih navijača se osjeća istinsko suosjećanje sa svima koji su stradali tog 2. siječnja, bez obzira na ogromno rivalstvo ova dva kluba.