Leo, oprosti, ali Luka Modrić je zaslužio Zlatnu loptu

Ljubitelji nogometa, stručnjaci i novinari koji ovaj sport prate, redovito će imati različita mišljenja o tome tko je najbolji igrač i zašto. Jedan od kriterija da neki nogometaš ostane upisan zlatnim slovima u povijesti je osvajanje Zlatne lopte ("Ballon d'Or"), koju od 1956. godine dodjeljuje France Football.

Prvi pobjednik bio je Stanley Matthews, Englez iz Blackpoola. U poretku su iza njega te godine ostali Alfredo di Stéfano i Raymond Kopa. Već naredne godine izbor je pao na Alfreda di Stéfana, a Raymond Kopa (pravim imenom Raymond Kopaszewski) je najboljim proglašen tek u trećem pokušaju 1958. Alfredo di Stéfano je godinu dana kasnije ponovno bio najbolji, opet ispred Kope.

Među velikane koji nikad nisu osvojili Zlatnu loptu spada svakako i Ferenc Puskás, koji je 1960. bio drugi u poretku - iza Španjolca Luisa Suáreza.

Kasnije će se među dobitnicima pojavljivati imena kao što su Omar Sívori (Italija), Josef Masopust (Čehoslovačka), Flórián Albert (Mađarska), Allan Simonsen (Danska), Igor Belanov (SSSR) ili pak Fabio Cannavaro (Italija), nesumnjivo veliki nogometaši, ali kojih će se samo rijetki sjetiti kad se govori o najboljima u povijesti. Možda nabrojanima možemo pridodati i imena: Rivaldo (Brazil), Michael Owen (Engleska), Kaká (Brazil), koji su po jednom osvajali Zlatnu loptu.

Nedvojbeno je i da će se ime Luke Modrića, aktualnog dobitnika Zlatne lopte, samo jednom pojaviti na toj vječitoj listi. Baš kao imena Matthiasa Sammera, kojem je prethodio George Weah, a njemu pak Hristo Stoičkov. Nitko od njih nije nagradu dobio nezasluženo i nitko od njih nije nogometaš koji je imao sreću da je upravo te godine konkurencija bila nešto lošija - naprotiv, svi su oni godinama bili među najboljima, sve dok jednoga dana nije stigla njihova najzlatnija godina u karijeri. Tako je i s Lukom Modrićem, a to pravilo u povijesti Zlatne lopte potvrđivali su i velikani kao Lothar Matthäus (Njemačka), Roberto Baggio (Italija), Jean-Pierre Papin (Francuska), Paolo Rossi (Italija), Ruud Gullit (Nizozemska), Luís Figo (Portugal), Pavel Nedvěd (Češka), Ronaldinho (Brazil), Zinedine Zidane (Francuska) ili pak Andrij Ševčenko (Ukrajina).

U ranijim godinama na isti su način svoje karijere okrunili Lav Jašin (SSSR), Eusebio (Portugal), Denis Law (Škotska), Bobby Charlton (Engleska), George Best (Engleska), Gianni Rivera (Italija), Gerd Müller (Njemačka), Oleg Blohin (SSSR).

Po dva puta Zlatnu su loptu osvajali Franz Beckenbauer (Njemačka), Ronaldo Nazário (Brazil), Alfredo Di Stéfano (Španjolska), Kevin Keegan (Engleska), Karl-Heinz Rummenigge (Njemačka), dok su trostruki pobjednici bili Marco van Basten i Johan Cruyff (Nizozemska) i Michel Platini (Francuska).

Naravno, dugo će nedostižnima ostati Lionel Messi i Cristiano Ronaldo koji su dosad osvojili po pet Zlatnih lopti.

Zašto je Luka Modrić zaslužio Zlatnu loptu?

Godina 2018. bila je uistinu Modrićeva, jer mu nije donijela samo i isključivo vrijedne uspjehe, nego je na neki način zaokružila njegovu petnaestogodišnju sjajnu karijeru.

France Football svoju nagradu dodjeljuje prema kriterijima individualnih i kolektivnih naslova i nagrada koje igrač osvoji, igračke klase (računajući talent i Fair play), kao i njegove ukupne karijere.

Luka je u ovoj godini treći put zaredom osvojio Ligu prvaka s Realom, dok je s reprezentacijom Hrvatske ušao u finale Svjetskog prvenstva. Pripalo mu je priznanje najboljeg veznjaka UEFA-e, Zlatna lopta najboljeg igrača Mundijala, kao i FIFA-ina nagrada The Best, za najboljeg igrača.

Modrićev je talent već godinama neupitan i prepoznatljiv na terenu. On određuje ritam i dušu igre i reprezentacije i Reala. Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji imao je najviše dodavanja od svih igrača (484), kao i najviše dodira s loptom (624), a prednjačio je i po broju spašenih lopti (56). U 56 utakmica za klub i reprezentaciju, zaradio je samo šest žutih kartona, a što se tiče crvenih - u čitavoj karijeri je samo jednom bio isključen.

S klubovima za koje je igrao Modrić je osvojio šest naslova prvaka države, šest kupova, četiri Lige prvaka, bio je klupski prvak svijeta, četiri puta nominiran za FIFPro World XI, četiri puta uvršten u idealnu momčad Lige prvaka, proglašavan najboljim igračem klupskog svjetskog prvenstva i da se ne nabraja dalje.

Kao zreo i dokazan igrač sa svoje 33 godine, Luka Modrić je zasluženi dobitnik Zlatne lopte.

Što je s Messijem?

Možda će cinici kazati: Da je Messi svih ovih godina igrao u Realu, imao bi ukupno jedanaest Zlatnih lopti. Ali, istina je da Messiju za dokazivanje vlastite klase ne trebaju ni Barcelona ni Real. Naravno da pomaže ukoliko igraš u velikom klubu, ali i obratno - samo ukoliko si izvanserijski igrač, možeš igrati za veliki klub.

Argentinski majstor je uvijek bio klasa za sebe i kao takav ostat će upisan u povijesti nogometa, najvjerojatnije ispred svih ostalih.

Imao je Messi impresivnu 2018. godinu, jer je najzaslužniji za dvostruku krunu Barcelone u Španjolskoj. U 45 utakmica za Barcu, sudjelovao je u čak 61 pogotku (41 je sam postigao, a 20 puta je asistirao).

Međutim, u Ligi prvaka su rezultatski podbacili, a na Svjetskom prvenstvu je Messi s Argentinom praktično pao bez velike borbe.

Messijev način igranja naprosto je drukčiji i tu se ne treba ništa uljepšavati ili umanjivati, jer njegovi pokreti i vještina govore sami za sebe. Ako postoji neka univerzalna Zlatna lopta za najboljeg svih vremena, vjerojatno bi propala Messiju. Ali, što se tiče godine 2018. i nogometaša koji ju je ponajviše obilježio, onda je to bez dvojbi Luka Modrić.