Kenny Dalglish, Ronnie Moran, Graeme Souness, Roy Evans, Gérard Houllier, Rafael Benítez, Roy Hodgson, pa još jednom Kenny Dalglish i Brendan Rodgers. To su imena trenera koji su se mijenjali na klupi slavnog Liverpoola, od trenutka kada je ovaj klub posljednji put osvojio naslov prvaka Engleske 1990. godine, do dolaska Jürgen Klopp 8. studenog 2015. godine. Liverpool je tada potpisao trogodišnji ugovor vrijedan 18 milijuna eura, u trenutku kada je momčad držala deseto mjesto na tablici, te je postao tek postao tek drugi njemački trener u Premier ligi nakon Felixa Magatha.

I bez obzira na to što je u tom trenutku stigao na Anfield kao trener koji je napravio ogroman posao u Dortmundu, realno malo tko je mogao vjerovati da će on biti taj koji će odvesti Liverpool na tron. Ipak, Nijemac u Engleskoj? Ali Klopp to su se mnogi mogli uvjeriti nije taj tipični Nijemac. Dovoljno je vidjeti ga samo jednom pored klupe ili uz teren. Ili se prisjetiti se jedne njegove priče nakon što je osvojio naslov prvaka s Borussijom Dortmund.

''Bio sam zaista pijan što se možda i moglo primijetiti u nekim intervjuima. Ne sjećam se puno toga što bi imalo nekog smisla, ali jedne stvari se sjećam. Probudio sam se na kamionu u jednoj garaži, bio sam potpuno sam. Nisam imao pojma što događalo prije toga. Iz garaže sam krenuo na dvorište i tamo sam ugledao AkijaWatzkea (Hans-JoachimWatzke, izvršni direktor Borussije Dortmund). Stopirali smo neki karavan a vozač nas je povezao. Glava mi je udarala od prozor jer sam bio pomalo umoran... Čuo sam čudne zvukove, mislio sam da sanjam, ali nisam. Gepek je bio pun kokoški...''

Bez floskula i šuplje

Raščupana kosa, neuredna brada, hipsterskecvike. Odijelo, kravata? Ma kakvi. Uglavnom trenirka i tenisice i ono što je najvažnije gomila energije. Ali i ogromne povezanosti s igračima i navijačima. I možda je upravo baš takav čovjek, takav trener trebao Liverpoolu u vrijeme nekog drugog nogometa da se vrati na tron. Za pet godina koliko je na klupi Reedsa je sa svakom novom presicom, izjavom, komentarom širio broj ljudi koji ga poštuju, cijene, respektiraju. Bez obzira o čemu je pričao. Bez floskula i uobičajene trenerske priče.

''Nisam čudotvorac, već normalan čovjek. Ključ je zajedništvo. Moramo se zajedno braniti, zajedno napadati. Želim vidjeti više hrabrosti i samopouzdanja. Dečki moraju vratiti vjeruju u sebe, a to neće ići preko noći. Nisam pratio što pišu mediji i ne uzrujavam se zbog pritiska medija i navijača. Dovoljan je pritisak koji si sam stavljam na leđa. Nije mi jasno zašto me fotoreporteri moraju toliko slikati. Dovoljna je jedna fotografija i neka odu kući'', govorio je tada Klopp koji je tek u četvrtoj utakmici osjetio slast pobjede na klupi novog kluba.

''Nogomet se igra iz želudca, ne iz glave'', rekao je jednom prilikom Klopp želeći naglasiti koliko je važno igrati nogomet s osjećajem gladi za atrakcijom i željom za pobjedom. Iz te želje dolazi i njegov Gegenpressing, koji je kroz godine postao njegov zaštitni znak. Međutim, nije samo zahvaljujući tom Gegenpressingu, Klopp doveo Liverpool tu gdje jeste danas.

Klopp je pažljivo slagao momčad

Jako puno je radio van terena, tražio igrače, slagao momčad. Koristeći se konceptom tzv "Moneyball" u kojem je najvažnije naći pravog igrača koji se uklapa u sustav za podnošljivu cijenu. Nešto što je godinama radio Wenger sa svojim suradnicima u Arsenalu. Gledajući iz ovog kuta možda je upravo suradnja s Michaelom Edwardsom, bivšim nogometašem koji se okrenuo analitici.Jednostavno nisu olako bacali novac. Prije nego što bi angažirao nekog novog, Klopp bi poput nekog detektiva istražio sve o tom istom igraču. Kakav je karakterom, kakve su njegove radne navike, što radi van terena, hoće li se uklopiti u sredinu kao što je Liverpool. Jednostavno ništa nije prepuštao slučaju.

Zato danas u ovoj momčadi imate igrače poput Andrewa Robertsona, Alexander-Arnolda, Joe Gomeza ili Hendersona koji bi veliko je pitanje izgledali ili funkcionirali u nekoj drugoj momčadi. Baš kao što se s druge strane preporodili u Liverpoolu Mane i Salah.

''Po mom dolasku u Liverpool sam izjavio kako nitko ne voli ovu ekipu, ni sami igrači. To je bila istina, ali danas je sve drugačije. Sve ovisi o razvoju, vremenu i strpljenju koje daš momcima. Uz to, doveli smo kvalitetne igrače. Imali smo samo dva transfera kad smo rekli da apsolutno moramo pogoditi, a radilo se o Alissonu Beckeru i Virgilu van Dijku. Ostale smo morali razvijati da vidimo mogu li dovoljno konstantno raditi potrebne stvari u Premier ligi. Gini Wijnaldum i AndyRobertson su primjeri takvih igrača'', reći će Klopp koji je uspio do kraja. I to na najbolji mogući način, kroz showtime koji je u dobroj mjeri producirao baš Klopp.