Kako su Pele, Bobby Moore i Ardiles pobjegli u pobjedu

Sve je bilo spremno za bijeg zatvorenika na poluvremenu. Robert Hatch je već ranije ostvario kontakte s članovima pokreta otpora. Koji su svoj posao odradili. Ispod svlačionice ili bolje rečeno tuševa na pariškom stadionu Colombes je iskopan tunel koji kroz kanalizaciju, kasnije u slobodu, ali Hatch ostaje u dilemi.

Ostati ili pobjeći. Ipak ostaje pomoći svojoj momčadi koja nakon poluvremena gubi 1:4. Nijemci igraju grubo, udaraju, lome, ali se zatvorenici ne predaju. Luis Fernandez se vraća ozlijeđen na teren, u svom stilu škaricama zabija gol, Carlos Rey i Terry Brady vraćaju saveznike u život.

U filmu su akcije za te golove sjajno prikazane pa se stječe dojam da se radi o pravoj utakmici. Hatch brani penal, sudac poništava gol saveznicima. Bojnik Karl von Steiner je očajan na tribinama, jer momci i zatvora imaju sjajnu podršku. Ostalo je 4:4, zatvorenici i publika se miješaju na terenu, svi zajedno napuštaju stadion. To je otprilike u kratkim crtama ono najvažnije što se tiče nogometne strane filma Johna Houstona "Bijeg u pobjedu" iz 1981. godine

Radi se naravno o filmu u kojem zatvorenici jednog nacističkog zatvora dobiju priliku da pokažu svoje nogometne kvalitete onog trenutka kada Bojnik Karl von Steiner shvati kako među njima ima i onih koji su prije zarobljavanja bili nogometaši. Prije svega cinični satnik John Colby.

U dogovoru s von Steinerom, Colbyjevi će momci u logoru dobiti poseban tretman, kvalitetniju prehranu i bolje uvjete života. John pristane na prijedlog, odlučan utakmicu iskoristiti za pokušaj bijega. Kad dozna za njegove planove, Colbyjevim se momcima pod svaku cijenu odluči pridružiti i američki satnik Robert Hatch koji je nogometno poprilično "tanak".

Za ovaj film je Houston imao na raspolaganju sjajnu momčad sastavljenu od igrača koji to jesu bili u stvarnosti i to velikih zvijezda.

Tako su priliku da zaigraju zajedno i pojave se na filmu dobili Pele, pa Bobby Moore, slavni Osvaldo Ardiles, ubojiti Paul Van Himst, Poljak Kazimierz Deyna, Norvežanin Hallvar Thoresen, legenda Manchester Cityja Mike Summerbee, napadač Ajaxa Co Prins, stoper Russell Osman u to vrijeme igrač Ipswicha, njegovi suigrača John Wark i Kevin O'Callaghan.

U prijevodu, John Houston je na raspolaganju imao jednu pravu momčad, kao rijetko koji redatelj prije ili poslije njega. Što daje posebnu draž filmu. Za koji se pričalo kako je ekranizacija "utakmice smrti" igrane na stadionu Zenita u Kijevu 1942. godine.

Utakmice između momčadi koja se službeno zvala Start i koja je bila sastavljena od igrača Dynama i Lokomotiva, predvođena strašnim napadačem Goncharenkom. Oni su igrali protiv Flakelf-a, njemačke momčadi. Start je slavio 5:3, određeni broj domaćih igrača kasnije je streljan.