Kad se podvuče crta, čini se da ostaju samo Zrinjski i Borac

Derbi. Riječ koja se u nogometu često koristi olako. Dovoljan je gradski rivalitet, neka intrigantna situacija iz povijesti, poneki dekor na tribini i utakmica dobije etiketu koja bi je trebala izdvojiti od ostatka kola. Ili od ostatka lige.

Sve je to važan i neizostavan dio jedne nogometne predstave, ali gledano iz terenske perspektive, derbi bi ipak trebao biti nešto više od toga.

Trebao bi okupiti dvije momčadi koje i kvalitetom odskaču od ostatka lige, dvije momčadi koje se ne bore samo za međusobni prestiž nego i za ono najvažnije – trofeje.

A kada se pogleda trenutna krvna slika WWin Premijer lige, teško je pronaći utakmicu koja to bolje predstavlja od one koja nas ove subote čeka u Banjoj Luci.

Zrinjski i Borac

Kada skrenemo fokus s rivalstva, atmosfere, navijača i svega onoga što nogometne utakmice čini posebnima, ostaje ono najvažnije – kvaliteta. Po tome je ovaj susret trenutno korak, ako ne i dva, ispred ostalih.

Zrinjski i Borac najkonstantniji su klubovi u posljednjih šest sezona domaćeg natjecanja. Po tri titule prvaka na obje adrese, po dva puta izborena europska jesen, a uz to i tri osvojena Kupa BiH od strane Plemića, dovoljno su jasan pokazatelj da se u Mostaru i Banjoj Luci posljednjih godina radi nešto drugačije, ozbiljnije i, očito, bolje nego u većini ostalih nogometnih sredina širom države.

I nije stvar samo u trofejima. Trofej je na kraju posljedica svega onoga što se radi mjesecima i godinama prije nego što se podigne pehar. Kontinuitet, slaganje momčadi, sposobnost da se prežive loši trenutci i, možda najvažnije, činjenica da se i nakon uspješne sezone ponovno napravi momčad sposobna boriti se za vrh bez zasićenja rezultatom – upravo su to stvari koje Zrinjski i Borac posljednjih godina rade bolje od konkurencije.

Zrinjski je u proces stvaranja ozbiljne momčadi koja će na duge staze isporučivati rezultate i pomjerati granice prema europskom nogometu ušao nekoliko sezona prije Borca.

No, mora se priznati kako se posljednjih sezona, možda i prepisujući model koji su postavili Mostarci, i u Platonovoj ulici razvija jedna snažna nogometna priča koja bi, uz Zrinjski, mogla dominirati još duži niz godina. 

Borac će, nezaobilazno, i dalje biti dio priča o suđenju, no čini se kako im u ovakvim okolnostima sve manje treba bilo što osim onoga što imaju na terenu.

Stagnacija u najboljem slučaju

Sezonama unazad klubovi koji bi se mogli uključiti u neku ozbiljniju priču na terenu svoju snagu troše na "utakmice" van njega.

Željezničar je svoj posljednji trofej osvojio u sezoni 2017./18., kada je osvojio Kup BiH, a iste sezone zauzeo je drugo mjesto, što mu je, ako izuzmemo prekinutu "korona sezonu", najbolji rezultat do danas.

Sarajevo i dalje nosi posljedice te "korona sezone", kada je osvojilo titulu za zelenim stolom, što je ujedno označilo i početak ere Zrinjskog i Borca. Od tada su na Koševu dva puta osvajali Kup.

Za megalomanske apetite kluba s Koševa, to je ipak tek neko lagano predjelo.

U međuvremenu je Velež imao povremene bljeskove. Osvojili su Kup, imali jedno dobro ljeto u Europi, međutim ništa od toga nije preraslo u neku stabilniju priču.

Situacija je slična, ili nešto lošija, i na Pecari. Posljednji trofej bio je Kup u sezoni 2016./17., a od tada je malo toga za pamćenje.

Sve nas to dovodi do zaključka da, uz ovakvu konkurenciju, Zrinjski i Borac mogu računati na barem još nekoliko sezona međusobnog smjenjivanja na vrhu.

Što zbog svoje kvalitete, što zbog lutanja klubova koji, ruku na srce, jedini imaju preduvjete biti važan faktor u raspletu prvenstva. A oni, u najboljem slučaju, stagniraju na razini koju su dosegnuli prije nekoliko godina.

Spala knjiga na dva slova

Subotnji ogled u Banjoj Luci vrijedi više od tri boda. Zrinjski bi eventualnom pobjedom vrlo rano otišao na, u najgorem slučaju, osam bodova prednosti nad Borcem.

Borac bi, analogno tome, morao tražiti tri boda kako bi ostao u utrci sa Zrinjskim, posebice zbog obaveza koje ga očekuju u Konferencijskoj ligi.

Kada se makne sva buka koja prati domaći nogomet, ostaju dvije momčadi koje posljednjih godina najbolje razumiju kako se osvajaju trofeji, kako se grade momčadi i kako se ostaje na vrhu.

Ostali će, prije ili kasnije, morati pronaći odgovor na to.

Do tada, Zrinjski i Borac mogu neometano nastaviti igrati svoju malu igru na vrhu, a mi je, sviđalo se to nekome ili ne, zasad možemo nazvati jedinim pravim derbijem WWin lige.