Jesu li blage kazne amnestiranje veličanja ratnih zločinaca sa tribina

Unatoč zakonskoj zabrani veličanja osuđenih ratnih zločinaca, na tribinama stadiona u Banja Luci nedavno se ponovno moglo čuti skandiranje imena Ratka Mladića.

Ovo nije prvi zabilježeni incident u kojem se skandiralo ime Ratka Mladića, bivšeg zapovjednika Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, koji je u Haagu zbog genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Prije nešto manje od dva mjeseca Nogometni savez Bosne i Hercegovine kaznio je FK Borac s 10.000 KM jedinstvene novčane kazne upravo zbog veličanja ratnih zločinaca i uporabe pirotehničkih sredstava.

Ograničen doseg mjera

Znanstveni suradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Hikmet Karčić za Detektor navodi kako pasivnost institucija poput Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine, policije i tužiteljstava ima izravan učinak normalizacije ovakvih pojava.

"Kada sankcije nisu dosljedne, brze i proporcionalne, šalje se poruka kako se veličanje ratnih zločinaca može ponavljati bez ozbiljnih posljedica", pojašnjava Karčić.

Prema njegovim riječima, primjer kažnjavanja kluba poput FK Borac Banja Luka novčanom kaznom pokazuje ograničen domet takvih mjera. One često ne djeluju preventivno, nego se doživljavaju kao podnošljiv trošak.

"U nedostatku kaznene odgovornosti pojedinaca i organizatora, prostor na stadionima ostaje pogodan za reprodukciju ekstremnih narativa", kazao je Karčić. Ističe kako je slavljenje osuđenih ratnih zločinaca, poput Ratka Mladića, kvalitativno opasniji fenomen od samog poricanja.

"Dok poricanje pokušava negirati utvrđene činjenice o genocidu u Srebrenici, veličanje predstavlja aktivnu afirmaciju i legitimizaciju počinjenih zločina", dodao je.

Navodi kako je ovakvo ponašanje na stadionima teško odvojiti od šireg političkog i društvenog konteksta jer navijačke skupine često reflektiraju dominantne ili tolerirane narative iz javnog prostora.

"Kada politički akteri relativiziraju presude, umanjuju zločine ili glorificiraju pojedince povezane s ratnim zločinima, to se prenosi i na ulice i stadione. Drugim riječima, stadion ne proizvodi takve poruke sam od sebe, on ih pojačava", pojasnio je Karčić.

Nek' se previše ne naljute

Veličanje ratnih zločinaca kažnjivo je prema Kaznenom zakonu BiH, a ranija veličanja na stadionima kažnjavala je i disciplinska komisija Nogometnog saveza BiH.

Prema disciplinskom pravilniku Nogometnog saveza, za sve navijače koji na utakmici ističu natpise i simbole koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo na temelju rase, boje, nacije, religije, jezika ili počine neki drugi diskriminirajući čin ili pokazuju oblike ekstremističke ideološke propagande, klub koji takvi navijači podržavaju bit će kažnjen novčanom kaznom od tri do 30 tisuća maraka te zabranom igranja od tri do pet utakmica na domaćem terenu bez prisutnosti gledatelja.

Sportski novinar Oslobođenja Jasmin Talić za Detektor navodi kako se klubovi mogu kazniti i većim kaznama jer maksimalne kazne iznose i do 30.000 KM te kako Disciplinska komisija Nogometnog saveza BiH treba poštovati "slovo zakona".

"Jako je važno napomenuti kako su kazne i odluke ponekad i smiješne, posebno ako su navijači klubova veličali ratne zločince ili vrijeđali državu BiH. Ne poznajem sustav rada disciplinskog povjerenstva FSBiH, ali je očito kako se odluke donose na temelju pritiska javnosti i objava u medijima“, dodao je Talić.

Prema njegovu mišljenju, ranija kazna koju je FK Borac dobio trebala je biti veća, ali je očito kako se odluke donose na način da se "nitko previše ne naljuti".

"Mora se promijeniti disciplinski pravilnik u smislu povećanja iznosa novčanih kazni. To je, ponavljam, ‘najbolji lijek’ za suzbijanje ovakvih pojava. Možda bi to u početku izazvalo određeni kontraefekt, ali bi se s vremenom svi smirili", smatra Talić.

Detektor je ranije pisao o skandiranju imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i od strane navijača nogometnog kluba Radnik, kao i o neizricanju sankcija navijačima tog kluba od strane Nogometnog saveza BiH.

Ponavljanje veličanja bez reakcije tužiteljstva

Istraživač iz Memorijalnog centra Srebrenica Edin Ikanović za Detektor je rekao kako ga ove pojave na sportskim terenima ne iznenađuju jer se iz godine u godinu ponavljaju i podrška presuđenim ratnim zločincima i negiranje genocida.

"Najveću podršku svemu tome vidimo kroz izjave dužnosnika koji također, možda na drugačije načine, negiraju genocid i pružaju podršku presuđenim ratnim zločincima", dodao je Ikanović.

U posljednjem izvješću o negiranju genocida Memorijalnog centra Srebrenica zabilježeno je 76 slučajeva aktivnog poricanja genocida i 21 slučaj relativizacije zločina, te po jedan slučaj podrške počiniteljima, priznavanja zločina ali ne i genocida i trijumfalističkog diskursa.

Prema mišljenju Ikanovića, Tužiteljstvo BiH ima obvezu reagirati po službenoj dužnosti te su dostupni materijali i načini negiranja svima, ali sumnja kako će do toga doći jer se slučajevi ponavljaju, a Tužiteljstvo ne poduzima ništa.

"Da Tužiteljstvo pokrene postupak, to bi sigurno utjecalo na smanjenje ovakvih pojava i s vremenom bismo prestali gledati i slušati ovakve stvari, kao što smo mogli vidjeti u slučajevima gdje su već donesene prve presude za negiranje", pojasnio je.

Iz Tužiteljstva BiH Detektoru su odgovorili kako nisu zaprimili prijavu u vezi događaja veličanja ratnih zločinaca na stadionu u Banja Luci 26. travnja.

Sociolog Esad Bajtal navodi kako su slučajevi veličanja ratnih zločinaca na tribinama potaknuti iz političkih struktura i kako se to događa već 30 godina.

"Sport bi trebao biti sport, s navijanjem, strašću i emocijom, ali i s fair playem na tribinama kao i na terenu. Međutim, vidimo kako političke strukture uspijevaju diktirati način patološkog navijanja iz kojeg se izvlači politički kapital na izborima", smatra Bajtal.

Ističe kako je stadion pogodan za ovakve istupe jer okuplja masu u kojoj se pojedinci međusobno potiču i u kojoj nema osobne odgovornosti za izrečeno. Ipak, dodaje kako takvim ponašanjem navijači zapravo štete vlastitoj budućnosti jer narušavaju društvene odnose u zemlji u kojoj žive.

"Oni rade protiv sebe, a rade za one koji ih potiču. Nisu svjesni kako netko njima manipulira", zaključio je Bajtal za Detektor.