Jedan je Luka, ali koji?

Luka Menalo opet je unio preokret i pokazao svoju najveću vrijednost. Uvijek je, nekako, u drugom planu, ali uvijek je igrač koji će, kad god je potrebno, dati maksimum, neće biti nezadovoljan i razočaran, jer netko igra prije njega. Takvog igrača svaki trener želi u svlačionici, piše komentator portala Germanija.hr.

"Upozorio sam igrače na Menala. Znam tog igrača iz Dinama, kratko sam ga trenirao, brz je i neugodan. Čim sam vidio da se zagrijava, odmah sam igračima rekao da ga se čuvaju, da izdrže barem pet minuta u drugom poluvremenu. No, nisu uspjeli, primili smo gol", pričao je nakon utakmice Goce Sedloski, trener Shkupija.

Prije toga, Menala su ishvalili i skopski novinari, čudili se zašto ga nema u prvih 11, po njima on je bio detonator Dinamova preokreta i u prvoj utakmici u Zagrebu. Eto, bio je i sad, u Skopju, svojim ulaskom ubrzao je Dinamovu igru, odmah aisistirao Ademiju, zabio je i sam, ali mu je gol poništen zbog zaleđa, čini se, neopravdano.

Luka Menalo još je jednom pokazao da je pravi momčadski igrač. Uvijek je, nekako, u drugom planu, mnogima i sporan, kao, nije klasa. Kad se rade igračke križaljke i idealne momčadi, medijske ili stručne, rijetko tko se sjeti Luke Menala, Kad se priča i govori o najzaslužnijima, opet je Menalo daleko izvan popisa.

A onda kad se nagađa tko bi možfda mogao otići iz Dinama, njega se spomene, jer, nije zvijezda, nije neophodan, može se bez njega, Dinamo je na njegovim pozicijama popunjen.

Ali, rekli bismo, upravo su sve te karakteristike, Menalova najveća prednost. Šuti, radi, ne buni se, ne reagira na napise i priče, a kad je na terenu uvijek daje maksimum.

Ne znamo, primjerice, kad smo Menala vidjeli ljutitog, neraspoloženog, uvijek nasmijan, ljubazan, dobre volje. I kad je daleko od svjetla reflektora i kad im je puno bliže. U njemu nema niti trunke zloće, štogod treneri i klub traže od njega, on ispuni.

Ako treba otići na posudbu, on ode. I bude najbolji ili jedan od najboljih igrača. U Olimpiji pa u Rijeci. Jedino mu nije kliknuo Slaven Belupo, ali ta epizoda je ionako već zaboravljena.

Vrati se u Dinamo sa željom da bude standardan, a on opet grije klupu. I ulazi po potrebi. Nema problema, podredit će se zahtjevima trenera. Igrati pet, 10, 15 ili 90 minuta, koliko god bio na travnjaku, davat će sve od sebe. I biti u ključnim situacijama, kad se rješavaju utakmice.

Sjetimo se samo Seville, ušao je s klupe i dodatno pojačao Dinamove izglede za prolaz, nije se dogodilo, ali bilo je blizu. Zahvaljujući i njemu! Kompletan tekst OVDJE