Japan ima adute za iznenađenje

Španjolska:

Nitko ih ne gura u uski krug favorita. Teško je objasniti zašto. Jer ipak je to Španjolska. Bez obzira na to što je ovakva ili onakva, u ovom slučaju podmlađena, ali jedan dio igrača je ipak iskusniji za jedno veliko takmičenje na kojem su vrlo lako mogli završiti u finalu. Gdje ih isto tako nitko nije vidio.

Imala je Španjolska i većih faca u svom rosteru, pa je znala podbaciti. Dovoljno je pogledati Brazil 2014. godine, pa Rusiju četiri poslije. Španjolska se relativno lako plasirala u Katar, četiri boda ispred Švedske. Mada ruku na srce ni skupina nije bila nešto teška. Samo su protiv Gruzije Španjolci uspjeli zabiti više od dva gola i to je ono što možemo očekivati u Kataru. Neumorni u posjedu lopte, kombiniranju. Pedri bi se trebao na ovom prvenstvu potvrditi kao jedan od najboljih mladih veznjaka. Njemu će se u veznom redu pridružiti kolega Barcini tinejdžer Gavi koji ima samo 18 godina.

U vrhu napada je Alvaro Morata koji će imati dovoljno prostora i prilike da pokaže kako vrijedi puno više nego što to misli većina. Ali ovo je Španjolska, ako misle nešto uraditi na ovom turniru, Morata mora biti na visini zadatka. Nema prostora za njegove promašaje. Prema nekim prognozama ipak bi najveći teret mogao biti na leđima zadnjeg veznog Manchester Cityja, Rodrija. Međutim tu su u Soler, Sarabia. Realno Španjolska bi morala proći skupinu. Luis Enrique će svoju najbolju postavu probati posložiti u 4-3-3 sustav.

Njemačka:

Glupo je napisati da je Njemačka nepoznanica, jedna Njemačka, ali pogledajmo što je ova reprezentacija napravila od Rusije do danas. U Rusiji su ispali šokantno kao svjetski prvaci u prvom krugu, na Europskom prvenstvu u prvom susretu nokaut faze, u Ligi nacija su dva puta bili treći, jednom drugi. Jesu dominirali u svojoj skupini, ali rivali su bili Sjeverna Makedonija, Rumunjska, Armenija, Island, Lihtenštajn, protivnici od koji bilo koji sastav Njemačke ne bi trebao strahovati.

U nekom recimo poređenju, Njemačka ima efikasniji napad od Španjolske. Sada su ostali bez Wernera, Thomas Miller ima sve više godina (33) i nekako sve manje zabija, Havertz se muči u Chelseaju.

Većina igrača u reprezentaciji je iz Bayerna koji također ove sezone nije na razini prethodnih. E sada ako bude "štekalo" u realizaciji, malo veću odgovornost bi trebali preuzeti Leroy Sane, Jamal Musiala, Joshua Kimmich koji je sve bliži protivničkom golu.

Od navedene trojice Musiala je najviše briljirao ove sezone u Bundesligi, postigao je 9 golova uz 5 asistencija u 13 utakmica. Sane je napravio najviše u Ligi prvaka, s 4 gola i 2 asistencije. Flick je dobar trener, ali jedno su kvalifikacije i Liga nacija, drugo je Svjetsko prvenstvo. Za njega prvo veliko takmičenje. Na kojem će vrlo vjerojatno forsirati sustav 4-2-3-1.

Japan:

Japan u ovom trenutku sigurno ima kadar za biti jedno od iznenađenje na ovom prvenstvu, a hoće li to ćemo vidjeti. Tijekom kvalifikacija Japan je primio samo četiri gola što ukazuje na to da je obrana bolji dio selekcije, ali nakon toga recimo u prijateljskim utakmicama Japan je sredio Paragvaj 4:1, Ganu 4:1, Južnu Koreju 3:0, SAD 2:0, što pokazuje da mogu igrati i napadački.

Nikada više nisu Japanci imali igrači iz svog rostera u europskim klubovima i to nisu igrači u nekim sporednim ulogama. Vezni red i napadački dio selekcije su puni talenta. Krilni igrač Takefusa Kubo pokazao je najbolju formu otkako je otišao iz Real Madrida u Real Sociedad, dok svestrani Daichi Kamada stiže na Svjetsko prvenstvo kao osvajač Lige Europe s Frankfurtom.

Wataru Endo radi odličan posao u veznom redu, nosi dres Stuttgarta. Yuto Nagatomo, Maya Yoshida, Takuma Asano, bočni igrači su također vrlo dobri, Sakai na jednoj strani, Tomiyasu na drugoj.

Ne treba zaboraviti i odličnog Moritu iz Sportinga ili Minamina iz Monaca. Dovoljno kvalitetnih imena. Mogu imati problema u realizaciji ali tu su igrači iz drugog plana. Haime Moriyasu je mlad stručnjak, ali kao igrač ima ožiljak iz kvalifikacija za SP 1994. godine kada je Japan primio gol u 90.minuti protiv Kuvajta i ostao bez plasmana u Ameriku. Forsira 4-2-3-1, uz ogromnu borbenost, pa nekada i fanatičnost svojih igrača, mogao bi naplatiti ono što nije napravio kao igrač. Igraju prvu utakmicu protiv Njemačke, ako ostanu neporaženi onda je sve moguće.

Kostarika:

Od trenutka kada ih je "izmislio" Bora Milutinović 1990. godine, ova reprezentacija je još četiri puta igrala na svjetskim prvenstvima. Veliki posao su napravili u Brazilu probivši se sve do četvrtfinala. Luis Fernando Suarez se oslanja na provjerene veterane poput Celsa Borgesa (34), Bryana Ruiza (37), Joela Campbella (30) koji je nekada nosio dres Arsenala.

Ipak, najveća je zvijezda Keylor Navas koji nema neku veliku minutažu u PSG-a, ali je još uvijek dobar golman. Većina igrača dolazi iz domaće lige koja je opet jako slaba i realno teško je očekivati nešto od ove selekcije. Teško postižu golove, ali i teško primaju. Sigurno će se fokusirati na defenzivu ali je pitanje koliko će izdržati. Možda je Navas taj koji ih može držati.