''Kad sam ja krenula, osnovao se ŽNK Čapljina i to je bila prekretnica. Do tada smo svi igrali s dečkima i nije bilo lako. Kroz Čapljinu smo došli do Premijer lige i iz tog kluba poteklo je dosta cura koje danas igraju u Europi'', priča u intervjuu za Germanijak Ana Bakalar, kapetanica Hajduka i hrvatska reprezentativka.
Ova 24-godišnja veznjakinja već petu sezonu nosi bijeli dres, ali njezina nogometna priča počela je u Hercegovini. Iz Čapljine je otišla u Neretvu, gdje je upisala prve minute u Prvoj HNL za žene, a svojim igrama privukla je pozornost Splita. U crvenom dresu stigla je i do Lige prvaka. ''To iskustvo mi je značilo jako puno, prvi put osjetiš kakav je ritam i razina europskog nogometa'', kaže Bakalar.
Nakon Splita stigao je poziv Hajduka, kluba za koji je navijala cijeli život. ''Dolazak u Hajduk bio je ostvarenje sna. Pritisak se odmah osjeti, puno je veća pažnja nego u drugim klubovima, ali to nas tjera da rastemo. Mislim da je to jako dobro za ženski nogomet.''
Danas je kapetanica bijelih i ističe kako su uvjeti u Hajduku na visokoj razini. ''Imamo sve, od svlačionica do teretane, stručne podrške, a i muški kolege uvijek rado udijele savjet. Jednom je Fossati bio na našem treningu, pokazivao nam kretnje i to nam puno znači.''
Nedavno je dobila i poziv u hrvatsku reprezentaciju, što opisuje kao poseban trenutak u karijeri. ''Uvijek je čast igrati za Hrvatsku, to je poseban osjećaj. Bila sam jako sretna kad je stigao poziv i kad sam upisala svoje prve minute.''
Pred njom je nova sezona u kojoj Hajduk cilja na trofeje. ''Naša očekivanja su uvijek velika, jer Hajduk je Hajduk. Glavni konkurent nam je Agram, iako je uvijek poseban gušt pobijediti Osijek ili Dinamo. Na otvaranju nas čeka Međimurje Čakovec i znamo da ih ne smijemo podcijeniti. Lani su nam zadali puno problema.''
San joj je jednog dana zaigrati u Ligi prvaka s Hajdukom, a u budućnosti se okušati i u inozemstvu, no prije svega želi podići trofej u bijelom dresu. Paralelno s nogometom, Ana ne zapostavlja ni obrazovanje, a uz sve to nosi i posebnu odgovornost kapetanske trake. ''Cure na neki način gledaju u mene, a to mi je i čast i motiv. Bude i poruka podrške nakon utakmica, posebno poslije poraza. Tek tada vidiš koliko ljudi prati ženski nogomet.''
Kao najveću podršku kroz karijeru ističe majku, dok su joj sportski uzori Sergio Busquets i Alexia Putellas. Za kraj poručuje da vjeruje i u mušku momčad Hajduka. ''Dobro su otvorili sezonu i svi vjerujemo da bi ovo mogla biti ta godina. S podrškom navijača sve je moguće.''
