Gulliver riječi, Liliputanac djela
"Guliver riječi, Liliputanac djela", rekao je jednom sjajni hrvatski novinar Veselko Tenžera. To se odnosilo na vječnog jugoslavenskog izbornika Miljana Miljanića.
Mislim da je to bilo neposredno za Mundijal 1982. u Španjolskoj kad je jugoslavenska reprezentacija doživjela totalni debakl.
Igrali su neriješeno sa Sjevernom Irskom, izgubili od Španjolske i na jedvite jade pobijedili Honduras. A otišli su tamo kao kandidati za titulu.
Nevjerojatno kakve su se tadašnje vedete YU nogometa našle u istom sastavu: Gudelj, braća Vujović iz Hajduka, Zajec i Deverić iz Dinama, Jerolimov iz Rijeke, Sušić i Pašić iz Sarajeva, Halilhodžić iz Veleža, Šljivo iz Željezničara itd. Zapravo je najmanje bilo igrača iz beogradskih klubova.
Kvalifikacije su isto tako završili sjajno; mislim da su izgubili samo jedan bod. Cijela država je bila pripijena uz male ekrane iščekujući plavu rapsodiju.
Kadli, totalni podbačaj!
Sude mi...
Poslije su se svi kleli da je to zbog nepravedno dosuđenog penala koji je Zajec napravio nad Španjolcem Alonsom.
Navlas isto kao ispadanje Hrvatske s ovogodišnjeg Eura; zbog sudca koji je dao 8 minuta nadoknade!
Ništa Honduras, ništa Sjeverna Irska, nego sudac je taj koji je presudio tadašnjim manekenima YU fudbala.
Ništa Albanija, ništa Španjolska (0:3), nego gay sudac koji namjerno odužuje ne bi li našu Hrvatsku nekako udaljio s Eura, a pomoglo Talijane da imaju lakši ždrijeb.
Dobro, ne možemo Dalinja baš usporediti s Miljanićem koji nikad nije imao neki rezultat, ali malo je ipak previše dovesti reprezentaciju koja pretendira na vrh tako nespremnu.
Jugoslavenske i post jugoslavenske nogometne reprezentacije nikada nisu imale takvog uspjeha kao što ga je imala hrvatska nogometna reprezentacija od osamostaljenja pa naovamo.
Mentalna promjena
Hrvatska reprezentacija je izgradila takmičarski karakter koje bivša reprezentacija nikada nije imala.
Tu se krije i važna mentalna promjena koje sportski klubovi (a i ljudi) u ovom podneblju teško stječu na trnovitom putu do uspjeha – te zadržati taj uspjeh.
Hrvatska nogometna reprezentacija je to uspjela i stoga je vrijedna svakog respekta. Tim više rasipati taj teško stečeni ugled jedne vrhunske ekipe pred kojim svaka svjetska reprezentacija ima respekt je, malo je reći, neodgovorno.
Možemo ići sad u detalje pa analizirati stavku po stavku nastupa na Euru, naći pregršti minusa, naravno i plusova, ali generalno bio je to debakl.
No još ima bonusa; predstojeća Liga nacija i kvalifikacije za svjetsko nogometno prvenstvo dati će nam odgovor na pitanje; je li Zlatko Dalić Gulliver djela, a Liliputanac riječi.
