Flamengo je ponovo veliki

Christian Esmerio, Arhur Vinicius, Bernardo Pisetta, Athila Pasion, Pablo Henriquez i Victor Isalas. Sve su to bili klinci između 14 i 16 godina. Klinci koji su bili budućnost, jednog od najvećih brazilskih klubova. Klinci koji su stradali u kampu Ninho de Urubu krajem prošle godine. Neki od njih nisu bili iz Rio de Janeira i odlučili su ostati u kampu, iako su dobili slobodno, zbog nevremena. Jednostavno, sudbina. U trenutku požara su spavali. Klinci koji su bili budućnost velikog brazilskog Flamenga. Klinci koji nisu dočekali najveći uspjeh svog kluba koji je stigao samo devet mjeseci kasnije. Kluba koji je godinama simbol siromašnih, ali ponosnih milijuna u Rio de Janeiru.

''Kakva tragedija, kakav šok. Fatalna nesreća. Neka Bog utješi sve obitelji i prijatelje poginulih dječaka. Dječaka koji su sanjali o budućnosti kako bi pomogli svojim obiteljima. Životi su nestali. Neka crno-crvena nacija ima snage i vjere da prevlada ovaj trenutak'', poručio je Zico tada nakon tragedije.

Zico koji je jedan od najvećih, koji je nosio dres ovog kluba. Uz Leonidasa, Ronaldinha, Adriana, Bebeta, Aldaira, Djalminhe, Leonarda, igrača koji su obilježili ne samo brazilski nogomet, već i svjetski. U klubu koji je među najvećim i najuspješnijim brazilskim. Jedan od samo pet koji nikad nisu ispali iz prve lige. U klubu koji je sada već ima šest naslova prvaka, dvije Cope.

Flamengo ima malo je reći armiju navijača, za naše pojmove, brojka ide do 32 milijuna, što je oko šestine populacije kompletne zemlje. Zemlje u kojoj je nogomet svetinja. Baš kao što je to ovaj klub njegovim navijačima. Čak 13 puta posjeta je premašila brojku od 150.000 gledalaca na drevnoj Maracani, a priča kaže kako je veliki derbi Flamenga i Fluminense 1963. godine gledalo skoro 200.000 gledatelja, dok je recimo utakmicu kontra Santosa, dvadeset godina kasnije promatralo 155.523 ljudi.

Kao službeni datum osnivanja kluba slavi se 17. studeni 1895. godine, međutim prava povijest se počela pisati ipak nešto kasnije. Jer ako pogledate, vidjet ćete kako je službeni naziv kluba Clube de Regatas do Flamengo. Što je u prijevodu veslački klub. U prvoj utakmici pobijedili su i danas postojeću Mangueiru sa 16:2. Dva mjeseca poslije odigrali su prvu utakmicu protiv Fluminensea i izgubili sa 2:3. Zanimljivo, pred 800 gledatelja. Bila je godina 1912. i tako je sve počelo. Od tada do danas Flamengo je prošao uspone i padove. Bilo je vrhunskih generacija, bilo je i problema. 

Raul; Leandro, Marinho (Figueiredo), Mozer, Junior; Andrade, Adilio, Zico; Tita, Nunes i Lico. To je slavna postava Flamenga s početka osamdesetih godina. Ova ekipa je u razdoblju od četiri godine osvojila tri brazilska prvenstva (1980., 1982., 1983.), jednu Copu Liberatoders, Interkontinentalni kup, te prvenstvo brazilske savezne države Carioce. Bila je to fantastična momčad koja je igrala čaroban nogomet. Dovoljno je vidjeti snimak utakmice Flamengo - Liverpool 3:0. Mnogi, naravno oni stariji su skloni tvrdnji kako je Flamengo prethodnica i preteča Guardioline Barcelone.

''U mnogo čemu smo slični, od stila igre i kreativnosti do pokretljivosti. Šanse bi bile 50 -50, bez obzira na to što će neki reći da se u moje vrijeme igrao drugačiji nogomet. Znam što govorim, mislim da bismo ih bili u stanju dobiti. Andrade bi uštopao Messija. Bio je brži i jači, a znao je sve. On je bio u stanju svakoga zaustaviti i još sudjelovati u građenju igre pa čak i zabiti gol. To bi bio ključ utakmice. U svakom slučaju, volio bih se barem na dan vratiti u mladost i odigrati tu utakmicu. Bio bi to divovski dvoboj'', rekao je jednom Zico koji je zabio više od 300 golova za Flamengo. U kojem je jedno vrijeme obavljao ulogu sportskog direktora. S klubom se nije rastao fino.

''Primijetio sam da moja nazočnost u klubu nije dobrodošla, te je prouzročila neslaganje kod velikog broja ljudi. Nekoliko sam puta neopravdano napadnut, najčešće preko mojih sinova, koji nikada nisu bili upleteni u rad kluba, a to se protivi vrijednostima kojima me naučio moj otac. Ne mogu dozvoliti da se moja obitelj koristi za takav kukavički sukob, Flamengo umro u mom srcu'', poručio je prije devet godina odlazeći Zico.

U tom periodu Flamengo je kao klub prolazio izuzetno težak period. Imperator Adrijano i Dejan Rambo Petković su ga doveli do titule 2009. godine, klub upao u velike dugove, 2012. bio dužan preko 170.000.000 eura. A onda je klub preuzeo Eduardo Bandeira de Mello koji je odredio put, kroz tri faze. Vraćanje kredibiliteta, početak investicija i vrijeme pobjeda. I uspio je iako je nije išlo glatko. Rezultat je trpio, baš kao i treneri, njih 12 se promijenilo za pet godina! Mijenjali su se i vlasnici jer je Rodolfo Landim naslijedio de Mella prošle godine. Rodolfo dovodi De Arrascaeta, Brunu Henriquea, pa je posuđen od Intera na platu za ogromnih 3.500.000 čovjek koji je danas najveća zvijezda ovog kluba Gabriel "Gabigol" Barbosa. I na kraju stiže Jorge Jesus trener koji je naslijedio Abela Bragu. Jesus "gubitnik" koji će sve preokrenuti i na kraju napraviti momčad koja će postati druga brazilska u povijesti koji je povezala Copu i naslov prvaka.

''Kad sam odlučio doći u Flamengo, mnogi se ljudi nisu slagali sa mnom, uključujući moje prijatelje i mog agenta. Ali ja sam odlučio. U Europi postoji ideja da brazilski igrači ne vole raditi. Ja kažem da oni vole raditi, da su pravi profesionalci. Mi smo osvojili dva naslova, Copa Libertadores je u Južnoj Americi ono što je nama Liga prvaka u Europi. Naši navijači su dugo sanjali nešto ovako. Ako osvojimo trofej narednog mjeseca u Kataru, ovo će biti najbolja godina u mojoj karijeri'', rekao je nakon dvostrukog trijumfa Jesus.

Navijači traže novi trofej, Flamengo ga može osvojiti, jer ono što je možda najvažnije ovaj klub je trenutačno u plusu 215.000.000 eura. A to je najvažnije.