Stigao je u Manchester United 2020. godine za 47 milijuna funti. Već je tu pet godina, ima ugovor do 2027. godine, s mogućnošću produženja na još jednu.
Nažalost po Portugalca Brunu Fernandesa to nisu bili najbolje godine Uniteda, naprotiv svakako spada u red lošijih kada se gleda povijest kluba. Jeste Bruno možda i najbolji igrač Manchester Uniteda, ali nema trofeja. A kada nema trofeja posebno u jednom velikom klubu kao što je Manchester United onda su igrači uglavnom "nevidljivi".
Portugalac je ovog ljeta imao ponudu Al Hilal, ali je odbio ići u Saudijsku Arabiju iako je ponuda na stolu bila otprilike 100 milijuna funti i plata do 700.000 funti tjedno. Čini se kako su u Unitedu čvrsto vjerovali kako će Fernandes prihvatiti ponudu.
“Kad ne osvajaš trofeje – ne cijene te toliko. Nema to veze s klubom ili ligom. Ja sam bio cijenjen, a onaj tko mora najviše da me cijeni – to mora da bude moj klub. Međutim, u posljednje vrijeme osjećam kao da sam na tankom ledu. U Engleskoj, čim se približiš 30. godini, počnu da razmišljaju o osvježenju. Kao da si komad namještaja. Ja sam igrač kojeg nitko ne može kritizirati uvijek sam dostupan, uvijek dajem sve od sebe. Mogao sam otići u ovom prelaznom roku, zaradio bih mnogo više novca. Ove sezone bih osvojio mnogo trofeja, ali sam odlučio da ne idem, ne samo iz porodičnih razloga, već i zato što istinski volim klub" počeo je Bruno te se dotakao lojalnosti, privrženosti klubu.
“Nisam osjećao da smijem da odem, jer sam vjerovao da je klub meni privržen kao i ja njemu. Međutim, dođeš do tačke u kojoj je njima novac važniji od bilo čega. Klub je želio da odem, imam i dalje to u svojoj glavi. Rekao sam to direktorima. Samo mislim da nisu imali hrabrosti da tako odluče, jer me je trener želio Ali da sam rekao da želim da idem – oni bi me pustili", pojasnio je Fernandes.
