VIDEO I Februarski turnir je bio festival nogometa

U to vrijeme nitko nije pitao može li teren izdržati četiri utakmice u dva dana. Nitko nije pitao za hladnoću, vjetar, kišu, loše vrijeme uobičajeno za taj mjesec. Jedino pitanje je tko dolazi na turnir? Koja je satnica? Jednako tako prema turniru su odnosili igrači, ekipe. Otkazivali su rijetki, svima pozvanima bila je čast igrati.

U tom periodu ste u Mostaru mogli sresti najbolje igrače s prostora tadašnje države, reprezentativce koji se druže u nekom od mostarskih hotela, kafića. Bez obzira na to što su nemali broj puta tu bili ljuti rivali iz velike četvorke.

Rijetki nisu igrali 

Jednostavno "Februarski turnir" koji se igrao u Mostaru bila je prilika za igrače, klubove da odmjere snage, da vide koliko su spremni za drugi dio sezone, često pred očima izbornika i cijelog stručnog stožera reprezentacije ili čelnika saveza.

Organizacijski nikada nije bilo problema, bez obzira tko igra protiv koga. Igrali su Zvezda protiv Dinama, Hajduka, Partizana, obrnuto, Dinamo protiv Partizana, Hajduk protiv Zvezde, sasvim svejedno.

Tko je od velikih igrača sa prostora bivše Jugoslavije igrao na turniru? Bolje je reći tko nije igrao. Samo rijetki se mogu "pohvaliti" činjenicom da eventualno barem jednom nisu nastupili na "Februarskom turniru". Neke od utakmice su ušle u povijest, o nekima se pisalo godina unazad, o nekima i danas.

Prvo finale Velež - Hajduk 

Priča je počela 1965. godine. Na inicijativu odbora za proslavu Dana oslobođenja Mostara 14. februara, Velež je kao klub prihvatio organizaciju turnira. Koji će izrasti u tradiciju, koji će postati nešto što se može nazvati festivalom nogometa svih tih godina. Na prvom turniru su igrali Velež, Budućnost, Hajduk i Sloboda.

U polufinalnim duelima Velež je savladao Budućnost 3:1, Hajduk je bio bolji od Slobode 1:0. Finale je ponudilo okršaj velikih rivala ali i starih prijatelja. Na jednoj strani Barbarić, Selimotić, Slobodan Primorac, Kordić, Mujić, Glavović, na drugoj Nadoveza, Hlevnjak, Ferić, Tomić, Žaja. Velež je slavio 1:0, golom Mujića.

Od tada pa sve 1992. godine kroz svaki od turnira ispričana je neka od zanimljivih priča. Turnir je rastao i postao sve veći. Jednako tako često su u samom klubu nastojali da s organizacijom turnira ponude nešto više, neko veće, jače ime, urede dio stadiona, koji opet bude otvoren za sami turnir.

Do 1992. godine je Mostar bio 28. puta bio domaćin ovog turnira. Ukupno je postignuto 309 golova, Duško Bajević je bio najbolji strijelac (22 gola) na 23 nastupa. Ukupno je sudjelovala 31 ekipa uz dvije reprezentacije.

Velež je turnir osvajao 15. puta, Partizan i Željezničar po tri. 14 klubova iz inozemstva se pojavilo na ovom turniru. Od velikana iz Mađarske, Honveda, MTK-a, do Lokomotive iz Moskve, Dinamo Tbilisija, Magdeburga, Rapida, Sturm, Luzerna, dok reprezentacija Sovjetskog Saveza i Poljske.

Devetka Dinamo, osmica Ujpest Dózse

Utakmice? Bilo ih je. Jedna je ostala za sva vremena. Ona u kojoj je Velež uništio Dinamo iz Zagreba 9:2. Ono što su radili u toj utakmici
Baka Slišković i Vladimir Taramba Skočajić je nešto neponovljivo. Od podatka da su obojica utrpala po četiri komada, Bakine oklade s sucem Maksimovićem, "provala" s tribina do "problema" sa semaforom. Još je samo jedan igrač uspio zabiti četiri gola. Princ s Neretve, Duško Bajević protiv Radničkog iz Niša iz 1974. godine.

Na ovom turniru je 1977. godine Ujpest Dózsa je razbila Sarajevo 8:1, dok je Crvena Zvezda deklasirala Velež 6:1 1991. godine.

Sovjeti i Poljaci 

Godine 1976. na turniru je sudjelovao Sovjetski Savez s Olegom Blohinom. Zvezda je izgubila u polufinalu, Dinamo je uspio sačuvati svoju mrežu, ali je na kraju Sovjetski Savez slavio na penale

Taj sastav će Sovjetskog Saveza će par mjeseci kasnije uzeti brončanu medalju u Montrealu. Bili su tu i Poljaci. Isti oni koji su tri godine ranije završili kao treći na svijetu. Predvođeni Latom, Szarmachom, Żmudom, Kasperczakom. Lato je bio najbolji strijelac SP 1974. Velež je tu Poljsku savladao u finalu 3:0. Godine 1985, u Mostaru su zaigrali Kranjčar, Krankl, Pacult, Rapid iz Beča je uzeo naslov. Rapid, finalist Kupa Kupova te godine.

Sušić u dresu Veleža

Safet Sušić je imao priliku da zaigra na ovom turniru kao igrač Sarajeva ali i Veleža. Igralo se nešto ranije krajem siječnja 1982. godine, zbog SP u Španjolskoj. Taj turnir je bio izuzetno jak tu su bili Crvena Zvezda, Partizan, Dinamo. Sušić je bio u elementu, jedan gol u polufinalu, dva u borbi za treće mjesto. U finalu turnira su igrali Zvezda i Partizan, što je naravno bila posebna priča. Najveći derbi pa u Mostaru. Baš kao što je bilo finale iz 1991. godine ono Zvezde i Dinama. To je bio jedan od posljednjih dvoboja ovih rivala. Još su igrali jednu utakmicu na kraju sezone i to je bilo to.

Posljednji turnir se odigran 1992. godine. Igrali su klubovi iz BiH, Velež je nadigrao Borac 4:1 u posljednjem duelu. Sve do prošle godine, turnir je bio u fazi mirovanja, od prošle imamo nešto slično, ali za sada u juniorskoj konkurenciji. Prošle godine je Velež bio na priprema vam Mostara, ove godine je već počeo drugi dio sezone. Iz kluba najavljuju da će u nekom narednom periodu ovaj turnir biti "aktivan", u seniorskoj konkurenciji, ali za organizaciju jednog kao što je bio nekad trebat će puno truda, volje, želje.