EURO 2020: Sve što trebate znati o izvlačenju skupina

Kvalifikacijski ciklus, broj domaćina, „zabranjene utakmice“ Europske nogometne federacije (UEFA) – prvi paneuropski nogometni turnir prepun je noviteta.

EURO 2020 – tko sve nastupa na turniru?

20 od 24 sudionika kontinentalne smotre najboljih reprezentacija već se plasiralo na turnir preko „normalnih" kvalifikacija, koje su odigrane od ožujka do studenog. Osim Njemačke, na prvenstvu se nastupiti Hrvatska, Belgija, Italija, Rusija, Poljska, Ukrajina, Španjolska, Turska, Francuska, Engleska, Češka, Švedska, Austrija, Portugal, Nizozemska, Švicarska, Danska, Wales – i Finska, koja se po prvi put plasirala na tako veliki turnir. U kvalifikacijama je sudjelovalo 55 nacionalnih saveza. Izvlačenje skupina za EURO 2020 održava se u Bukureštu, 30. studenoga.

Kome će pripasti preostala četiri mjesta?

Tko će biti četiri preostala sudionika? To ćemo saznati tek nakon izvlačenja skupina – i to nakon doigravanja Lige nacija (UEFA Nations League), natjecanja na kojem sudjeluje ukupno 16 momčadi, podijeljenih u četiri skupine (A do D). Da podsjetimo: Liga nacija je izvorno krenula kao natjecanje četiri „lige" (A do D), svaka liga se sastojala od četiri skupine, tako da je svaka liga na koncu imala svog pobjednika (prvoplasiranu ekipu) koji se time kvalificirao za playoff.

No, neki od tih pobjednika skupina su se ustvari već plasirali za EURO 2020 – preko „normalnih" kvalifikacija. Zato im praktički nastup u doigravanju više nije bio ni potreban, tako da su se u playoff plasirale druge reprezentacije koje još nisu izborile pravo nastupa na Europskom prvenstvu.

Polufinalni parovi Lige nacija:

A: Island-Rumunjska / Bugarska-Mađarska

B: BiH-Sjeverna Irska / Slovačka-Irska

C: Škotska-Izrael / Norveška-Srbija

D: Gruzija-Bjelorusija / Sjeverna Makedonija-Kosovo

Pravo domaćeg terena u polufinalnom srazu ima momčad koja je bolje pozicionirana u takozvanom "Nations League Overall Rankingu". Polufinala se odigravaju 26. ožujka iduće godine, a finala doigravanja četiri dana kasnije. Igra se samo po jedan meč, nema klasičnih domaćinstava i gostovanja. Pobjednici finalnih mečeva se plasiraju za nastup na EURO 2020. Već sad je jasno da će pored Finske na turniru nastupiti još (najmanje) jedan debitant, osim pobjednika skupine u kojoj su Gruzija, Bjelorusija, Sjeverna Makedonija i Kosovo. Na turniru bi mogao naime nastupiti i Izrael, koji je članom Europske nogometne federacije postao 1991.

Što su to "zabranjene utakmice"?

Zbog političkih trzavica između pojedinih država koje će sudjelovati na turniru, UEFA je preventivno isključila mogućnost odigravanja određenih susreta. Ukrajina, koja se nalazi u ratu s Rusijom, neće igrati protiv ruske reprezentacije, a neće nastupati ni u St. Peterburgu. Ukoliko se Kosovo plasira na EURO 2020, automatski otpadaju neki potencijalni protivnici: Rusija, Srbija te BiH, prenosi DW.

Srbija ne priznaje neovisnost svoje bivše pokrajine. Rusija je politički tijesno povezana sa Srbijom, također ne priznaje neovisno Kosovo. U BiH Srbi čine oko trećine stanovništva, Republika Srpska ima mogućnost blokiranja određenih odluka BiH i zato priznanje Kosovo ne dolazi u obzir – iako ostale nacionalne skupine, Bošnjaci i Hrvati kao najbrojniji, ne bi imali ništa protiv toga.

„Zabranjene igre" su predviđene samo u prvoj fazi natjecanja po skupinama. Nakon toga su svi parovi mogući i to na svim lokacijama – barem u teoriji. No, upitno je hoće li Ukrajina stvarno (ako do toga dođe) morati nastupiti u St. Peterburgu. U pojedinim slučajevima odlučuje tzv. UEFA Emergency Panel, peteročlano tijelo na čijem je čelu predsjednik UEFA-e, Slovenac Aleksandar Čeferin.

Gdje se igra?

EURO 2020 je prvo paneuropsko prvenstvo Starog kontinenta. Igra se na 12 lokacija u 12 zemalja: Rim i Baku  (skupina A), St. Peterburg i Kopenhagen (B), Amsterdam i Bukurešt (C), London i Glasgow (D), Bilbao i Dublin (E) te München i Budimpešta (F). Polufinalni mečevi i finalni sraz će se odigrati na stadionu Wembley u Londonu.

Momčadi koje su se kvalificirale preko „normalnih" kvalifikacija, a istovremeno su i domaćini turnira na najmanje dvije utakmice natjecanja po skupinama će imati pravo domaćinstva. Ukoliko drugi domaćin (iste skupine) ne „prođe" u kvalifikacijama, to će onda biti čak tri susreta. Konkretni primjer: Njemačka se već izravno kvalificirala, partneri Mađar moraju u doigravanje. Zato njemački „Elf" tri utakmice igra u Münchenu. U skupini B Rusija i Danska su bile uspješne u kvalifikacijama, zato se tek (dodatnim izvlačenjem) mora odlučiti tko će u izravnom dvoboju u prvoj fazi natjecanja igrati na domaćem travnjaku.

Zašto je EURO2020 paneuropski turnir?

Ideja o tome da se EURO 2020 „podijeli" zemljama po cijelom kontinentu je ideja bivšeg predsjednika UEFA-e Michela Platinija. Francuz je u ljeto 2012., a povodom 60. obljetnice Europske nogometne federacije, predložio da se održi „EURO za Europu". Utakmice bi se tako održavale bliže navijačima, troškovi bi se podijelili na više organizatora, tako je on to argumentirao.

"Igramo u 12 gradova, u 12 različitih zemalja,  tako da svaka zemlja mora izgraditi samo jedan stadion i jedan aerodrom", rekao je Platini tada. „Mislim da je to izvanredna ideja u vremenima ekonomske krize." I u prosincu iste godine UEFA je odlučila prihvatiti prijedlog svog tadašnjeg predsjednika. Kao domaćini tada su svoje ambicije istaknule sljedeće zemlje: Turska, Irska zajedno sa Škotskom i Walesom, odnosno Azerbejdžan s Gruzijom.

Kritičari se žale da zbog podjele prava domaćinstva na zemlje diljem Europe neće biti onog specifičnog turnirskog „štimunga". Problem su i velike udaljenosti između pojedinih gradova domaćina, kažu. Bilbao na zapadu i Baku na istoku razdvaja oko 5.500 kilometara. Od St. Peterburga na sjeveru do Rima na jugu je 2.400 kilometara. Njemački navijači bi u slučaju pobjede u svojoj skupini morali na osminu finala u St. Peterburg, a ako i tu prepreku „Elf" uspješno apsolvira, na četvrtfinale u Dublinu. I na koncu polufinale i finale u Londonu. Za njih bi to (teoretski) bio kratak put. Ali što s drugim fanovima koji četvrtfinalni meč budu pratili u Azerbejdžanu? Od Bakua do Londona oni će morati prijeći 4.000 kilometara i proći kroz čak tri vremenske zone.