Englezi ipak vode glavnu riječ

Engleska:

Jako dugo vremena je trebalo Englezima da dohvate polufinale. Dvadeset i osam godina. Od Italije do Rusije. Između ta dva polufinala bilo je svega, uspona, padova, velikih razočarenja. Međutim posljednjih godina su se stvari promijenile. Liga je bogata, najbolji igraju u Premiershipu, reprezentacija je povezala dva velika rezultata, četvrto mjesto u Rusiji, finale Europskog na domaćem terenu. Stalno su tu negdje, stalno im nešto nedostaje.

Dobru atmosferu pokvarila je Liga nacija u kojoj nisu ostvarili niti jednu pobjedu kroz šest utakmica. Gareth Southgate je tu od 2016. godine, dobar dio kredita je potrošio baš nakon Eura i nema sumnje da će svaka lošija partija bez obzira na krajnji rezultat biti dočekana na nož.

 Međutim, Engleska definitivno ima kapacitet za velike stvari, pitanje je kako će izgledati na terenu. Phil Foden, Bukayo Saka i Jude Bellingham su mladi igrači koji bi po formi trebali preuzeti rizik, ostaje tek pitanje njihove minutaže. Kane je također u dobroj formi. U formaciji 4-4-2, Kanea bi trebao pratiti Raheem Sterling po krilu.

Mason Mount i Jack Grealish bi trebali dati tu dozu kreativnosti u sredini terena, Shaw i Rice mogu imati svoje mjesto formaciji 4-3-3. Southgate će vrlo vjerojatno rotirati momčad kroz dvije formacije 4-4-2 ili 3-4-3. Walker - Dier - Maguire - Stones može vrlo lako biti Southgateov izbor zadnje linije koja bi mogla biti problematična. Englezi imaju sjajne igrače koji potezom mogu riješiti utakmicu, ali i "kiksere" koji se ipak lakše uklapaju u svojim klubovima nego u reprezentaciji. Ako žele otići daleko Englezi se moraju nametnuti od početka, od prve utakmice protiv Irana.

SAD:

Nije ih bilo na prošlom prvenstvu u Rusiji pa su krenuli u remont. Za Amerikance je ovo barem oni tako vjeruju početak nove priče koja bi trebala kulminirati na narednom svjetskom. Strašno puno ulažu u soccer kako oni to vole reći.

Sve je više klubova u Americi, dok najbolji mladi igrači nose dresove najboljih europskih klubova što do sada nikada nije bio slučaj. Sergio Dest, AC Milan (22), Chris Richards, Crystal Palace (22), Antonee Robinson, Fulham (25), Tyler Adams, Leeds (23), Weston McKennie, Juventus (24), Brenden Aaronson, Leeds United (22) , Jesus Ferreira FC Dallas (21), Giovanni Reyna, Dortmund (20) i Christian Pulisic, Chelsea (24) samo su neki od tih mladih igrača koje Berhalter može odabrati.

Ovo je jedna mlada, atletski potentna selekcija, koja traži pravog lidera. To bi recimo mogao biti Pulisic, međutim njegova minutaža u Chelseaju nije onakva kakva se očekivala. Usprkos godinama SAD imaju jak mentalitet, nema straha i mogli bi vrlo lako zakomplicirati situaciju u ovoj skupini.

Gregg Berhalter je trener koji voli posjed lopte, za njegovo mandata selekcije je uzela Gold Cup, sada se plasirala u Katar. Problem može ležati u činjenici da u posljednje vrijeme Amerikanci nisu briljirali posebno ne u duelima s jačim selekcijama kroz prijateljske utakmice.

Ipak jako puno je Berhalter rotirao sastav kroz te utakmice. Njegova najveća dileme u ovom trenutku je tko će započeti u prvoj utakmici pored Zimmermana na centralnom beku: Tim Ream (Fulham) ili Aaron Long (NY Red Bulls) ? Long ima veću minutažu u reprezentaciji, ali Ream igra u Fulhamu.

Wales:

"Zmajevi" su na Svjetsko prvenstvo došli na puno teži način, možda i najteži od svih. Morali su eliminirati Austriju i Ukrajinu. Uspjeli su predvođeni neumornim Garethom Baleom koji bez obzira u kakvoj je formi igra za reprezentaciju najbolje što može u tom trenutku. Uostalom, zahvaljujući njemu se i plasirali u Katar. Nakon 68 godina na Svjetsko prvenstvo.

Bale je velika zvijezda koja vuče ostale igrače koji daju svoj maksimum, pa smo vidjeli kako to izgleda na posljednja dva Eura. Jako su iskusni i svakako da imaju svoje adute. Od iskusnih igrača tu su Aaron Ramsey, Joe Allen, Jonny Williams, Kieffer Moore, golman Hennessey. Međutim, vrijedi izdvojiti i neke mlađe poput Daniela Jamesa, Neco Williamsa, Ethana Ampadua. Robert Page je protiv Austrije u baražu išao s formacijom 3-1-4-2, gdje su recimo James i Bale igrali u vrhu napada, dok je protiv Ukrajine Moore bio u vrhu napada a njemu pomagali s krila James i Bale.

Naravno, ne treba odbaciti činjenicu da je Wales igrao utakmice baraža na svom terenu, da su Ukrajinci promašili sve što su mogli u posljednjoj utakmici. Zajedništvo i iskustvo njihovih najboljih igrača najveća je prednost ove reprezentacije, ali pitanje je kako će reagirati kada nalete na puno poletniju i mlađu selekciju kao što su recimo Amerikanci.

Iran:

Iako je Dragan Skočić odveo Iran na Svjetsko, nakon određenih pritisaka na klupu su vratio Carlos Queiroz. Čovjek koji je stvorio ovu selekciju. Ne bukvalno, ali velikim dijelom jer je krenuo u jedan ozbiljan projekt stvaranja dobre selekcije prije Svjetskog prvenstva u Brazilu. Sada je to već jedna dobra reprezentacija koja je zamalo napravila podvig u Rusije, pored jedne Španjolske.

Sada već Iran običajno ima u svojim redovima jako puno igrača iz Europe. Poput velike zvijezde Porta Mehdi Taremia. Taremi je u najboljim godinama, s 28 golova u 60 međunarodnih nastupa plus 32 gola u posljednjih 45 klupskih utakmica. Tu je "Iranski Mesi" Sardar Azmoun, sjajni igrač Bayera iz koji ima problema s ozljedom, pa je nakon određenih pritisaka iz "vrha" završio na spisku.

Problema ima i još jedan važan igrač Alireza Jahanbakhsh. Jahanbakhsh trenutno igra za Feyenoord. Moharramija znamo iz Dinama, drugi bočni bi trebao biti Mohammadi iz AEK-a, zatim vrijedi spomenuti iskusnog Hajsafija, tu je još jedan iskusan napadač Karim Ansarifard iz Omonije. Sasvim dobra selekcija koja je naravno autsajder u ovoj skupini ali koja može napraviti probleme preostalim protivnicima.