Dva najveća derbija i nikad manje gledatelja

Dva najveća derbija bosanskohercegovačkog nogometa u jednom danu. Jedan se igra u Mostaru bez prisustva navijača Zrinjskog, drugi bez gledalaca uopće i to stadionu koji uglavnom služi za treninge nogometnih selekcija BiH u Zenici. Što znači da će dvije najvažnije utakmice biti odigrane ukupno gledajući pred malim brojem gledatelja. Ako naravno ne računamo vrijeme pod koronom. Što je samo po sebi apsurd.

Jer kao što je poznato još u prvom dijelu sezone utakmice su prolongirane, jer nije bilo uvjeta da se odigraju "nornalno", Velež i Sarajevo su koristili zamjenske stadione itd... Na kraju smo nakon svega dobili ovakvu situaciju koja potvrđuje kako stvari funkcioniniraju u sportu, BiH kao državi opće, gdje je sustav takav kakav jeste ili ga nema nikako. I čini se da je ovo krajnje vrijeme da čelnici saveza zajedno sa klubovima, i navijačima, onima koji se deklariraju kao najvatreniji kroz svoje navijačke skupine pronađe način da stvari profunkcioniraju onako kako bi trebale.

Jer vjerojatno ne postoji država u kojoj gostujući navijači imaju takav tretman kao u ovoj o bilo kojem klubu da se radi. Bilo da se radi o posebno ograđenim dijelovima stadiona ili činjenici da neke utakmice pogledaju 70-tak minuta. Jednostavno, tu se moraju postaviti jasna pravila, što klubovi moraju, što savez, što navijači smiju ili mogu raditi. Ali teško da će se to promijeniti u dogledno vrijeme.

I ono što je vjerojatno posebno zanimljivo, jeste da su se sve stvari dogodile u trenucima kada sve četiri kluba na terenu izgledaju dosta dobro. I kada bi prema prognozama ili najama utakmice trebale biti ono što se jednostavno kaže dobre. Jer Zrinjski drži ritam aktuelnog prvaka, Velež je na proljeće upisao četiri vezana trijumfa, Sarajevo se vratilo na Pecari dok i Željezničar ima svoje ambicije i izgleda dosta dobro.

Sve ono što se događalo prije samih utakmica jednostavno je ostavilo igru, kvalitetu momčadi i onu pojedinačnu igrača u sjeni.  Tako je to na ovim prostorima.