Dražan Jerković - hrvatska nogometna ikona
Legendarni nogometaš Dražan Jerković danas bi navršio 90 godina, ali on je ovaj svijet napustio u prosincu 2008. godine.
Rođen je u Šibeniku 6. kolovoza 1936. godine, a njegovo podrijetlo je s otoka Hvara, iz Bogomolja. Otac mu je iz Bogomolja poslom otišao u Šibenik i poslije u Zagreb.
Bio je jedna od hrvatskih igračkih legendi, a posebno se pamti što je napravio 1962. godine u Čileu. Na tadašnjem Svjetskom prvenstvu je Jerković bio najbolji strijelac turnira s četiri pogotka.
Prethodno je na Europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj s jugoslavenskim sastavom osvojio srebreno odličje. U polufinalu tog prvenstva postigao je dva pogotka, kada je Jugoslavija izbacila Francusku (5:4), a u finalu su izgubili od SSSR-a 2:1 nakon produžetaka.
Putovao je ranije i na Svjetsko prvenstvo 1958., ali nije nastupio.
Što se zbilo u Čileu 1962.?
Dražan Jerković je dva gola dao Kolumbiji, a po jedan Urugvaju i Čehoslovačkoj, ali nerado se sjećao promašaja protiv Čehoslovaka: "Protiv Čehoslovačke u polufinalu svi smo se ispromašivali, pa tako i ja".
U skupini svojoj je Jugoslavija najprije poražena protiv SSSR-a s 0:2, onda je razbijena Kolumbija s 5:0 i Urugvaj s 3:1. Izvrsno je igrala napadačka linija s Galićem, Skoblarom i Jerkovićem, a u četvrtfinalu je nadvišena i Njemačka čuvenim golom Petra Radakovića, nakon sjajnog prodora Galića.
Optimizam je nakon te pobjede zapljusnuo momčad, mislilo se kako će Čehoslovačka pasti u polufinalu sama od sebe. Momčad tadašnje Čehoslovačke predvodio je slavni Masopust. Kod 2:1 za Čehoslovačku jedanaesterac je skrivio Vlatko Marković koji je iz čista mira loptu dirao rukom u vlastitom kaznenom prostoru.
Pogodak Čehoslovaka odnio je i san o finalu protiv Brazila. Scherer je zabio svoj drugi gol i s konačnih 3:1 ČSSR je otišao u finale gdje će Brazil biti bolji sa 3:1. Jugoslavija nije uzela ni broncu, Čile je pobijedio golom Ronalda.
Podijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača (Čileancem Leonelom Sánchezom, Brazilcima Garrinchom i Vaváom, Mađarom Flóriánom Albertom, te Valentinom Ivanovim iz Sovjetskog Saveza).
Za Jugoslaviju je Dražan Jerković igrao 21 put, zabio je ukupno 11 golova.
Sjajna karijera s Dinamom
Svojim blistavim nastupima u Dinamu Dražan Jerković postao je istinska zvijezda tadašnje nogometne scene, ali i čitavog društva.
Njegov tada najbolji prijatelj Vlatko Marković, kasnije i predsjednik našeg nogometnog Saveza kazao je: "Kad bi Dražan Jerković prolazio kroz centar Zagreba za njime su išle najljepše žene. Toliko je bio lijep i stasit, a on je ostao posvećen samo nogometu. Nikad se nije ženio".
Dražan Jerković imao je blistavu igračku, trenersku i dužnosničku karijeru. Cijeli igrački vijek proveo je u Dinamu (1954. – 1965.) za koji je nastupao 315 puta i zabio 300 golova. Njegov rekord s 304 gola srušio je Igor Cvitanović, no on je za taj doseg morao odigrati čak 200 utakmica više.
S Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije (1957./58.) i dva puta Kup maršala Tita (1959./60. i 1964./65.). Pred kraju igračke karijere otišao je belgijskom klubu FC Gantoise. Međutim, na treningu se ozlijedio pa je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.
Nakon igračke karijere
Nakon igračke nastavio je s trenerskom karijerom. Bio je tehnički direktor i trener klubova NK Dinamo Zagreb, austrijskih INCO Klagenfurt i Villach, NK Dinamo Vinkovci, te NK Zagreb.
Sportski direktor bio je od 1983. do 1989. u vinkovačkom Dinamu, a od 1989. do 2000. u NK Zagrebu.
Imao je čast biti prvi hrvatski izbornik, vodio je reprezentaciju buduće nove države 17. listopada 1990. godine protiv Amerikanaca. Hrvatska je u toj utakmici pobijedila 2:1., a zatim je reprezentaciju predvodio i protiv Rumunjske u Rijeci (2:0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1:0.
Neki su govorili da je svojeglav, ali unatoč svojoj popularnosti mrzio je koketirati s politikom.
Tadašnji lider HDZ-a Franjo Tuđman navodno ga je stavljao pod pritisak da se učlani u stanku, ali je on odgovorio 'Moja stranka je samo Hrvatska' i ostao je izvan tog političkog kruga.
Jerković se nije učlanio u HDZ, što ne mora biti razlog zašto nije opstao kao izbornik.
Nikad se o tome javno nije govorilo, niti se Jerković žalio, niti se u medijima spominjala rošada na čelu hrvatske reprezentacije. Tek, šuškalo se da Jerković nije bio po mjeri prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Dugo godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca, 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Nakon operacije je rekao "Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao". Umro je u bolnici 7 dana poslije, 9. prosinca, 2008.
-webp.webp)
