Dejan II Veličanstveni
Prvi Dejan je, naravno, ''Il Genio'', Dejan Savičević, rođen 1966. u Podgorici, umjetnik s loptom, nevjerojatna kombinacija prodornosti i driblinga, čovjek koji je s loptom mogao sve, samo kad je htio – ali poslovično ne baš potpuno marljivi i posvećen Crnogorac navodno je trenirao i igrao samo koliko mu je trebalo i koliko je on mislio da treba, tako da su već epske priče o tome kako je znao izluditi i samog Fabia Capella, koji nije shvaćao tog ludog Crnogorca.
Pamtit će ga svijet po driblinzima i klupskim uspjesima sa Crvenom Zvezdom i Milanom, onim famoznim golovima Bayernu u Minhenu 1991. i Barceloni u Ateni 1994., ali je na reprezentativnom planu ostao nedorečen – ne zbog sebe, nego zbog činjenice da je u njegovoj karijeri postojala rupa od čak osam godina – jer nije imao reprezentaciju!
Debitirao je na SP u Italiji 1990., pretvorivši se od prve rezerve u nositelja igre, ali samo da bi zadnja reprezentacija Jugoslavije ispala u onom nesretnom četvrtfinalu na penale od Argentine. „Genije“ je svoj penal zabio, uradio je to i Robi Prosinečki, Piksi je samouvjereno pogodio gredu, koja se možda i sada trese, a pripadnici stare garde, Brnović i Hadžibegić usrali su motku – ako ne i gaće!
…u usta škrbava!
Savičević će zatim upasti u ralje sudbine, zasluženi plasman na Euro 1992. odnijet će niz vodu sankcija UN-a i raspadanje države, tako da će između dva njegova Mundijala proći čak osam godina, skoro čitava karijera, u kojoj če „Il Genio“ blistati, ali će redovno fauliran od strane protivnika često biti izvan stroja.
Tako je i na svoje zadnje, Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998., otišao kao jedva skrpljen igrač, daleko od onog Savičevića kakvog smo poznavali. Odigravši tek dvije utakmice – i to kao zamjena! Njegov zadnji meč bio je, zanimljivo, onaj u Zagrebu, 1999., kojim su Ćirini Vatreni poslani u mirovinu, a njegov zadnji veliki javni nastup bio je baš pred taj meč, s onim famoznim „Popuši mi ga, Purgeru!“, pred utakmicu tada, činilo se, veću od života!
Iz mraka u sumrak…
I dok je jedan Dejan završavao svoju karijeru, ne okrunivši je na svom prvom i jedinom EP-u, onom iz 2000., s kojeg je izostao opet radi ozljede, u Hrvatskoj je kraj s krajem spajala izbjeglička obitelj Lovren. Porijeklom iz srca Bosne – iz Kraljeve Sutjeske, Lovrenovi su bježeći od ratnih stradanja našli spas prvo u Njemačkoj, da bi se baš te za Ćirine Vatrene sudbonosnoj 1999. preselili u Zagreb.
Dejan Lovren je imao deset godina i iako je bio zaljubljen u nogomet malo toga je govorilo da će biti jednog dana veliki nogometaš. Ratne godine nisu ostavljale velike mogućnosti, a poraće je znalo biti još i teže, Lovren je bio samo jedan od mnogih koji su sreću tražili preko nogometa, a šira obitelj jedva mu je znala skucati za nove kopačke.
Učio je nogomet u Karlovcu, da bi napornim radom ipak bio prepoznat od skauta Dinama, čiji igrač postaje sa 17 godina. Njegov gol praškoj Sparti u prvom kolu Kupa UEFA 2008. U utakmici koja će završiti 3:3 bit će prva potvrda vrijednosti igrača koji je tek pušten u prvi tim. Otada igra sve bolje i bolje, a Zdravko Mamić iz svog plavog izloga nudi Lovrena 2010. godine Lyonu. Odlazi u Francusku i tamo ostaje tri i pol godine, nakon čega odlazi u Southampton.
Ne, nisu mu vjerovali!
Čitavo to vrijeme u Hrvatskoj se misterij Dejana Lovrena razvija u poznatom smjeru – neki su tvrdili da je u pitanju nevjerojatan branič, dok bi drugi upirali prstom u njegove pacerske pogreške, ne vjerujući mu čak ni kad je igrao na zavidnoj visini, zabijajući ključne golove iz prekida.
Dejan je teško podnosio kritike, a tko ne bi, makar je u međuvremenu postao regularan reprezentativac Hrvatske. No, ruku na srce, usprkos povremenim golovima koje bi zabijao, hrvatska se javnost maćehinski odnosila prema Lovrenu – kao da su prepisivali mišljenje od Engleza, koji su ga svakom prilikom rado uzimali na zub. Iz Southamptona, koji je u to vrijeme bio skup ogromnih talenata, prijeći će u Liverpool, pod povećalo svih medija, koji mu neće opraštati pogreške, a svaku dobru utakmicu staviti pod ništa spektakularno.
Oj, Ante Čačiću, na tvoju igru povratit ću!
Iako je već dvije godine bio član Liverpoola, Ante Čačić ga ne vodi na zadnji Euro u Francuskoj. Kakvi su stvarni problemi na relaciji Lovren – Čačić (Mamić) bili i koliko je u svemu prste imala gomila bračnih problema o kojima je brujao i engleski i hrvatski tisak, nikada nećemo doznati, ali smo dojma da bi Hrvatska dobacila puno dalje od onog nesretnog četvrtfinala s Portugalom, samo da je u obrani igrao Dejan Lovren.
No, prezren, odbačen, etiketiran kao „može se bez njega, ionako je pacer“, Dejan je nazivno dotaknuo dno, no Jurgen Klopp mu nije imao razloga ne vjerovati, makar će Dejan još koji put od ustanka stići do umalo pa odustanka.
Prije nego skočiš - reci Klopp!
Prije devet mjeseci opet je tako bio na dnu, bujica kritika tiska i navijača sručila se nakon što je u lošoj postavci Liverpoola ostao sam na brisanom prostoru sa Kaneom – i Tottenham će u prvom poluvremenu uništiti Liverpool, a Klopp će izvesti Lovrena iz igre već u 31. minuti!
Iako se očekivala žestoka reakcija Kloppa i uprave, njemački je trener dobar dio krivice preuzeo na sebe i svoje taktičke zamisli, što je potez vrhunskog pedagoga – onoga koji će u narednih nekoliko mjeseci od Lovrena napraviti zvijer. Iako je dolaskom Virgila van Dykea skoro svaki fan Liverpoola smatrao da će to značiti i prodaju Lovrena, Klopp je, vjerujući u Hrvata, zapravo izbacio Matipa, a Dejanu izmislio bolju ulogu.
Otada izuzetno pokretljiv, borben i još skočniji, Lovren postaje beskompromisni obrambeni igrač sa nevjerojatnim poboljšanjem u čitanju igre – te praktično krajem sezone, pogotovo u finalu Lige prvaka, postaje i ponajbolji igrač Redsa!
Slatka osveta Dejana L.
A pljuvali su ga i bilo je i dalje onih koji mu nisu vjerovali, smatrajući da je labilan i da će kad – tad puknuti! No, ovo je Dejanova slatka osveta! Savršeno odigran turnir na SP-u u Rusiji, njegove suze nakon svakog meča, a pogotovo one nakon pobjede nad Engleskom – i riječi kako je ovo za sve one koji su ga cipelarili i osporavali, samo su dokaz da je Lovren konačno dotakao dugo željeni vrh!
Lovren je jednostavan, otvoren, ljudina, u što me uvjerava ekipa fanova Liverpoola iz Mostara koja se družila nedavno s Lovrenom u njegovom novootvorenom hotelu u Novalji, došavši bez najave i ostavši u ugodnom druženju sa oduševljenim domaćinom i njegovim ocem, makar su mnoge druge zvanice čekale svoj red! I kao takav je zaslužio svojih mjesec dana slave, koji će, nadamo se, potrajati još godinama.
Od prezrenog i prekobrojnog, od onoga s kojim su zbijali šale otočki mediji, Lovren će postati Dejan II Veličanstveni. Za Hrvate Dejan Prvi, a možda od sutra i za čitav ostali svijet. Naime, BBC jutros piše da, uz eventualnu nagradu Luki Modriću, nikoga ne bi trebalo začuditi da Dejan Lovren dobije nagradu za najboljeg obrambenog igrača turnira u Rusiji.
A nikoga ne bi trebalo začuditi ni ako mu se dadne Zlatna lopta, jer je on ovaj Mundijal odigrao besprijekorno! Uključujući i pospremanje Harry Kanea u džep, istog onog Harry Kanea koji ga je umalo koštao statusa devet mjeseci prije i koji će vjerojatno postati „Zlatna kopačka!“, a da ga nije zabio Lovrenu.
