Čudan je taj Slovan i nepredvid

Netko će reći kako definitivno nema nepredvidljivije i decentraliziranije lige od ove koja se zvanično zove "Super" u Slovačkoj.

Dovoljno je prisjetiti se Artmedije Petržalke dvostrukih prvaka koji su 2014. godine ispali u drugu ligu, Inter Bratislava, dvostruki prvak Slovačke, jedno vrijeme je bio trećeligaš, Košice su u drugoj ligi, Tatran također, Žilina je bila u velikim problemima.

Slovan nije imao takvih problema, ali se odmah na početku može reći da je nepredvid kao i sama liga.

Osam puta prvak Čehoslovačke, dvostruko više titul je osvojeno u Slovačkoj, računajući ovu posljednju prošle sezone. Najveći uspjeh ovaj klub je ostvario 1969. godine, kada je osvojen ni manje ni više nego Kup Kupova koji je realno tih godina bio u nekim svojim povojima. U finalu je Slovan u Baselu tukao veliku Barcelonu 3:2.

Opet to je bila prošlost koja uglavnom danas ništa ne znači. Ovo je danas neki drugi skupi Slovan u koji se strašno puno ulaže posljednjih sezona. Bilo je rezultata, ne spektakularnih ali za naše pojmove sasvim dobrih. Četiri puta je momčad Slovana igrala u skupinama Europske i Konferencijske lige.

U domaćem prvenstvu su na omjeru 4-1 i trenutačno su na prvom mjestu, posljednji susret prije dolaska u Mostar su odigrali protiv Liptovský Mikuláša, slavili su kao gosti 5:1. U početnoj postavi su bila samo dva Slovaka. Golman Trnovský i desno krilo David Hrnčar.

S tim da Trnovský nije prvi izbor trenera Weissa, već je to Adrian Chovan. I dok stvari u prvenstvu ide prema planiranom, u Europi je neka druga priča. Naravno, ne može se reći kako je Slovan podbacio, ali je nevjerojatno koliko je momčad pokazala uspona i padova. Koliko je imala nekih svojih prilika koje nije iskoristila.

U Ligi prvaka, prvi protivnik je bio Dinamo Batumi iz Gruzije. Prva utakmica u Bratislavi je završila bez pobjednika 0:0. Sedam dana kasnije u revanšu utakmica je otišla u produžetke. Tamo su gubili do 115.minute, a onda je Tigran Barseghyan izjednačio na 1:1. Kada je izgledalo da će se pucati penali, bukvalno u posljednjim sekundama Vladimir Weiss mlađi iz kornera pogađa i odvodi Slovan u drugo pretkolo.

Novi preokret momčad iz Bratislave na sličan način pravi u prvoj utakmici kontra Ferencvarosa. Guram Kashia i Tigran Barseghyan, su kreatori za pet minuta i trijumf 1:2. Međutim, kada su sjajan rezultat iz prve utakmice trebali potvrditi nisu uspjeli. Opet nije moglo bez drame. Jer do 89.minute su imali produžetke, gosti su vodili 1:2, a onda su Mađari zabili dva gola i prošli dalje. U toj utakmici su se ozljedili Jurij Medvedev i Vladimir Weiss.

Protiv Olympikosa smo sve vidjeli. Mogli su vrlo lako iskoristiti priliku koja im se pružala protiv momčadi koja nikako da se posloži. Mogli su slaviti u Pireju nisu. Kući su se opet čupali, vraćali, dva puta, sa čovjekom manje došli do penala u kojima su imali prvi prednost ali su na kraju izgubili.

Pored Slovačke u sastavu Slovana ima rekli bi smo igrača iz cijelog svijeta. Preciznije iz 14 zemalja. Gledajući pojedinačno, tu su igrači poput Engleza Andrea Greena, Ivana Šaponjića koji je jedno vrijeme bio član Atletico Madrida, Aleksandra Čavrića koji je igrao za Genk, Nizozemca Abene, Argentinca De Marca, Nigerijca Agboa, Brazilca Lucasa ili povratnika iz Parme Kucke.

Uz sve to na klupi je Vladimir Weiss jedan od najboljih Slovačkih trenera svih vremena, čovjek koji je u Južnoj Africi odveo Slovačku u nokaut fazu pored jedne Italije. Prije povratka kući, Weiss je bio na klupi Gruzije. Ovo mu je drugi mandat u Slovanu.

Gledajući momčad, vole se nadigravati, igrati otvoreno, imaju širinu. Međutim, znaju se malo "zaboraviti" ostaviti prostora svom protivniku. Jedino ostaje pitanje koliko će Zrinjski preuzeti rizika večeras.