Capitano
Capitano. Bez njega nismo mogli zamisliti Milan u najboljim godinama. Onaj Berlusconijev Milan s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Onaj Milan koji je bilo užitak gledati. Oni koji imaju dobru "memoriju" pamte utakmice Milan - Real Madrid 5-0, Milan - Steaua 4-0, Milan - Barcelona 4-0. Bilo je tu još velikih utakmica, ali mi smo izdvojili neke.
Takav Milan je imao šefa u obrani, jednog i jedinog, neponovljivog Franca Baresija. Dolazili su i odlazili igrači, mijenjali su se sustavi, treneri Milana, ali je on uvijek bio tu. Franco Baresi, ta sjajna, fenomenalna "šestica". Kao rijetko koji igrač, ostao je vezan samo za jedan klub, AC Milan. Bio je tu u najboljim, ali i najlošijim godinama kluba.
U mnogim je aspektima on bio iskreni predstavnik čistog calcia. Pravi libero, Baresi na prvo mjesto uvijek je stavljao organizaciju i čvrstu obranu, što je uostalom bilo obilježje svih velikih talijanskih ekipa. Od svih velikih koji su nosili dres ovog kluba Baresi je izabran za igrača stoljeća, a njegov je povučen, umirovljen, jedini u Milanu.
Žestok u startu, a opet nedemonstriran u riječima, Baresi je bio vođa svojim primjerom, rijetko se izražavajući pred suigračima osim kako bi morao malo povezati konce. Bio je blagoslovljen sposobnošću čitanja igre u obrani, a kada bi iskoristio priliku da iznese loptu iz obrane za klub i reprezentaciju, bio je daroviti kreator igre s istančanim osjećajem za vještinu igre.
Bio je to stil koji je mnoge naveo da ga uspoređuju s legendarnim Franzom Beckenbauerom, koji je definirao ulogu libera generaciju ranije. Dok bi mnogi rekli da je igrač Bayern Münchena bio superiorniji u kretanju s loptom prema sredini terena, malo tko bi osporio da je Baresi bio daleko vještiji.
"Cijela povijest AC Milana tuguje nakon smrti Franca Baresija. Njegov primjer i integritet zauvijek će ostati utkani u DNK kluba, baš kao i njegov kultni dres s brojem 6. Sućut koju AC Milan u ovim teškim trenucima upućuje obitelji Franca Baresija dijele svi Rossoneri, koji ovaj gubitak osjećaju kao vlastiti", objavili su iz milanskog kluba.
Za Milan je Franco Baresi debitirao 23. travnja 1978. godine sa samo 17 godina protiv Verone. Kapetansku traku preuzeo je već s 22 godine i nosio ju je sve do mirovine 1997.godine. S Milanom je osvojio šest naslova talijanskog prvaka i tri puta postao europski prvak (1989., 1990. i 1994.) osvojivši dva UEFA Superkupa i Interkontinentalna kupa. Ukupno je za Milan odigrao više od 700 službenih utakmica.
Franco Baresi rođen je 8. svibnja 1960. kao mlađi brat Giuseppea, koji je bio nešto više od dvije godine stariji od njega. Braća su izgubila oba roditelja kada je Franco navršio 16 godina, ali do tada su obojica odlučili da žele postati nogometaši. Brat je završio u Interu, Franco nije prošao jer su ga smatrali slabim, malim, mršavim. Ipak, u redovima najvećeg Interovog rivala su razmišljali drugačije. Franco je s 14 godina završio u kampu Milana.
"Bio sam sramežljiv... na početku, kada sam imao samo 14 godina, i vidio sam sve velike milanske zvijezde, činili su se kao da su s drugog planeta. Ali nisam se skrivao. Pokušavao sam izbjegavati susrete s njima, samo zato što su se činili nedodirljivima, nepristupačnima", rekao je jednom prilikom. Nils Liedholm je bio trener koji je Franca "gurnuo u vatru". Na jednom od treninga je Nils odveo na stranu Franca i objasnio mu kako ima veliku povjerenje u njega i kako će on postati glavni libero u ekipi.
"Mislim da moja jača strana nikada nije bila moja fizička snaga. Bio sam prilično brz igrač, ali prije svega bio sam brz ovdje gore, u glavi. To mi je puno pomoglo. To je prirodna stvar. Naravno da se može poboljšati, može se rasti s iskustvom, ali to je jedan od tih prirodnih darova, znao je reći Franco.
Franco je preminuo u 66. godini života, godinu dana nakon operacije uklanjanja karcinoma na plućima.
"Legendarni kapetan Rossonera operiran je u kolovozu 2025. kako bi mu se uklonio karcinom na plućima otkriven tijekom rutinskog liječničkog pregleda. Minimalno invazivna operacija bila je potpuni uspjeh, toliko da se kapetan vratio kako bi pogledao utakmicu AC Milana na stadionu San Siro u prosincu iste godine. Njegov posljednji javni nastup održan je tijekom ceremonije otvaranja Zimskih olimpijskih igara Milan-Cortina, gdje je, kao nosač baklje uz svog prijatelja Giuseppea Bergomija, izgledao vrlo umorno. Zatim je uslijedio povratak bolesti i posljednji teški dani provedeni s obitelji, sve do tužne vijesti o njegovoj smrti", piše Corriere dello sport.
Premijerka Italije Giorgia Meloni poručila je kako je Italija izgubila legendu.
"Smrću Franca Baresija Italija ne gubi samo jednog od najvećih prvaka u svojoj sportskoj povijesti, već i primjer odanosti i predanosti. Kapetan AC Milana i reprezentacije nosio je iste boje cijelu svoju karijeru, smatrajući odanost vrijednošću, a traku na ruci odgovornošću. Pokazao je da možete postati legenda, a da nikada ne prestanete biti referentna točka, na terenu i izvan njega", napisala je na društvenim mrežama.
