Cantona: Najvažnije da sam bio ono što jesam

Prošlo je 30 godina otkako je Eric Cantona prvi put stigao u engleski nogomet. Prvobitno na posudbi u Leeds iz Nimesa u siječnju 1992., bio je dio momčadi koja je podigla posljednju titulu u Division One prije nego što će doći tog ljeta Premiership.

Sredinom sljedeće sezone potpisat će za Manchester United, gdje će mu biti uručen već kultni dres s brojem 7, osvojiti četiri naslova u pet godina i uspostaviti se kao jedna od prvih superzvijezda u eri Premier lige.

Neosporno jedan od najboljih igrača u Engleskoj tijekom 1990-ih, nije mu samo njegov talent donio božanstveni status među navijačima. Bez obzira jeste li ga voljeli ili mrzili (a mnogi jesu), bilo je nešto u Ericu što ga je uzdiglo iznad normalnih nogometaša. Bilo da se radilo o njegovom filozofskom zaokretu, njegovim polu-redovitim napadima nasilja na terenu, pa čak i o onom podignutom ovratniku, bio je drugačiji.

Trideset godina je prošlo od kako je Eric Cantona prvi put stigao u engleski nogomet. Na početku samo kao igrač koji je tu na posudbi iz Nimesa u Leedsu, kao netko tko pokušava spasiti svoju karijeru, nakon serije skandala koje je ostavio iza sebe i Francuskoj.

Počeo je u Leedsu, završio u Manchester Unitedi, iako je malo nedostajalo da Eric Cantona potpiše za Liverpool. Tadašnji izbornik Francuske, Michele Platini skoknuo je do Anfielda kako bi pogledao utakmicu Auxerrea u Kupu UEFA protiv Liverpoola. Nakon utakmice razgovarao je Graemeom Sounessom koji je preuzeo Liverpool nakon odlaska Kennyja Dalglish. To je bilo vrijeme laganog pada Liverpoola koji je ostao bez titule u dramatičnoj završnici, Arsenal je postao prvak. U narednoj sezoni stvari nisu dobro krenule, Souness je pokušavao vratiti momčad na pravi kolosijek. U jednom trenutku je Liverpool zapeo tamo negdje između osmog i devetog mjesta, Souness je imao gomilu problema.

"Rekao sam "Slušaj Michel, trenutno se borim s požarima, pokušavam izvući neke ljude kroz vrata. Jednostavno sa imao otpor u svlačionici, igrači nisu bili za Erica. Meni u tom trenutku jednostavno nije trebao netko takav, posljednje što mi trebalo je još jedna kontroverzna osoba u svlačionici" pojasnio je Souness. Tri mjeseca nakon Platinijeva razgovora sa Sounessom, Cantona je debitirao za Leeds United u veljači 1992. godine, odigravši važnu ulogu u osvajanju naslova, prije nego što se pridružio Manchester Unitedu kasnije te godine.

Već tada se moglo osjetiti da će Eric biti nešto sasvim novo na engleskim terenima. Najveća faca otočkog nogometa u prvoj polovini devedesetih. S Manchester Unitedom je osvojio prvu titulu ovog kluba nakon 26. godina, ukupno četiri. Bez obzira jeste li ga voljeli ili mrzili (a mnogi jesu), bilo je nešto u Cantoni što ga je uzdiglo iznad normalnih nogometaša. Bilo da se radilo o njegovom filozofskom zaokretu, njegovim polu-redovitim napadima nasilja na terenu, pa čak i o onom podignutom ovratniku.

Za pet godina u Engleskoj Eric je osvojio pet titula i šest kupova s dva različita kluba. Jedan od trenutka koji je svakako obilježio karijeru Francuza je onaj koji se dogodio na Selhurst Parku. Kada je Eric eksplodirao i napravio nešto što će ostati za sva vremena upisano u povijest engleskog nogometa.

Richard Shaw i Chris Coleman su u nekoliko navrata išli dosta oštro na Francuza koji je polako počeo gubiti živce. Ferguson je prigovaro sucu, tražio kartone, ali ništa. Pardon, nije bilo baš ništa. U jednom trenutku je Eric uzvratio, pa je Alan Wilkie sudac te utakmice pokazao crveni karton Ericu. Ovaj je krenuo prema svlačionici, prije nego šo će proći ispred jednog dijela tribin. Matthew Simmons se spustio nekih desetak redova za svoj komadić slave. Kada se Cantona eksplodirao. Kao rijetko tko do tada. Zaletio se prema Simmonsu, preskočio reklame i pravim kung-fu udarcem ga pogodio. Jednom u grudi, nogom, nakon čega ga je udario još nekoliko puta.

Navodno je Simmons dobacio.

"Odj...bi nazad u Francusku, đubre francusko!"

Mnogi su tražili da se Eric zauvijek izbaci iz nogometa, a protv njega je podignuta i krivična prijava. Prvobitno je dobio dva tjedna zatvora, a onda je to prepravljeno u 120 sati društveno korisnog rada. Usput je supendiran devet mjeseci.

United je bio spreman odreći ga se, Inter je samo čekao pravi trenutak. Međutim, Ferguson je otišao do Pariza i nagovorio ERica da se vrati, odnosno da ostane u Manchesteru.

" Barem 1000 puta su me vrijeđali i nikad nisam reagovao, ali ponekad se slomite. Žalim na nečim. Volio bih da sam ga još jače udario! Suspendiran sam devet mjeseci, nastojali su da daju primjer ostalima na meni. Danas nakon svega mi je najvažnije da sam bio ono što jesam. Bio sam svoj!