Blackburn poput pepeljuge

Engleska Premierlige je bila u povojima. Manchester United je osvojio dva vezana naslova prvaka, pa je za mnoge bio sigurna oklada u sezoni 1994/95. Međutim početak nove pripada Newcastleu koji je u prvih osam kola ostvario sedam pobjeda uz jedan remi. NottinghamForest je uspijevao pratiti taj ritam, pa je imao samo dva boda manje. Do dvanaestog kola situacija na vrhu tabele se nije mijenjala, a onda Newcastle gubi na OldTraffordu, Nottingham kući od Blackburna i više nije bilo neporaženih momčadi.

Liverpool je imao 26 bodova, Manchester United 25, dok je posljednji u TOP 5 društvu bio Blackburn s 24. Newcastle prvo mjesto prepušta Manchester Unitedu, ali je već nakon sljedećeg kola liga imala novog lidera, Blackburn. U tom trenutku Roversi su imali 36 bodova uz omjer 11-3-2 te gol razliku 35:13. I to prvo mjesto, Blackburn nije ispuštao do kraja.

U jednom trenutku se činilo kako je prvenstvo odlučeno, jer su Fergusonove trupe nakon dva vezana poraza sedam kola prije kraja imale osam bodova zaostatka, međutim Blackburn upada u neugodnu seriju (tri utakmice jedan bod), prednost se topi. Manchester United pojačava pritisak, prije posljednjeg kola, razlika je samo dva boda. United je išao na noge West Hamu, Dalglish svom Liverpoolu. I odluka pada na starom Upton Parku. Tamo je West Hampoveo, BrianMcClair je izjednačio u 52. minuti i tako je ostalo do kraja.

Liverpool je okrenuo Roverse u posljednjim trenucima, ali to nije bilo važno, Blackburn je prvak s jednim, malim, ali izuzetno vrijednim bodom prednosti. Nakon 81 godine, titula je došla na Ewood Park. Možete zamisliti kakvo se slavilo.

Sve je počelo ulaskom u klub lokalnog industrijalca i biznismena JackWalker još 1988. godine. Jack je prvo dao građevinski materijal za stadion, a onda je prodao Walkersteel, veliku tvornicu čelika koju je osnovao njegov otac Charles. Taj novac će uložiti također u klub i postati naravno, zvanično gazda. Počela se slagati momčad, pa su kupuju vratar Tima Flowers, GraemeLeSaux, ColinHendry, Tim Sherwood, sve reprezentativci (Hendry Škotske), Alan Shearer, mlada nadolazeća zvijezda.
Jeste potrošeno novca, ali puno manje od Manchester Uniteda kojeg su pojačanjakoštala skoro 20 milijuna funti.

Recimo ta zadnja linija Blackburna je vrijedila manje od DarrenaPeacocka kojeg je doveo Newcastle, ili recimo veznjak Leedsa CarltonPalmer.

Potez KennyjaDalglisha da recimo dovede Marka Atkinsa iz Scunthorpe Uniteda za 45.000 funti ili nepoznatog HenningaBerga iz Lilleströma mnogi su uzeli se velikom dozom rezerve, da ne kažemo podsmjehom, ali su pomenuti igrači dali veliki doprinos osvajanju naslova.

Naravno, u ovoj priči posebno mjesto imaju napadači, jedan od najvećih Alan Shearer koji je s 34 gola bio prvi topnik lige. Koliko je Shearer bio dominantan te sezone najbolje svjedoči podatak da od drugoplasiranog na ljestvici strijelaca, RobbiejaFowlera, zabio čak devet golova više. Shearer je došao iz Southamptona u srpnju 1992. godine za 3.6 milijuna funti. Drugi je bio Chris Sutton, koji je također s 15 golova dao ogroman doprinos osvajanju naslova. Sutton je došao dvije godine kasnije u odnosu na Shearera iz Norwicha za pet milijuna funti. Usput, Shearer je imao 13, Sutton deset asistencija na sjajnu sezone.

KennyDalglish uvijek je favorizirao 4-4-2 s Roversima, jer je to napadačima pružalo dovoljno prostora za povezivanje sa StuartomRipleyjem i kapetanom Timom Sherwoodom, otvarajući krila širokim veznjacima JasonuWilcoxu i Marku Atkinsu, koji je izvorno desni bočni, ali koji je zabio šest golova te sezone.

- Kenny je posložio sjajnu momčad. Možda nije imao najbolje igrače u tom trenutku, ali smo imali taj duh, stav i želju da naporno radimo i držimo se zajedno. Na kraju smo dobili ono što smo zaslužili, titulu. Kenny ima velike zasluge u tome. Proveli smo u Blackburnu s Kennyjem tri sjajne sezone. Znao je kontrolirati stvari u svlačionici. Bio je spreman za šalu, ali isto tako znao je reći što i kako treba uraditi ako stvari nisu išle dobro. Imao je ogromno poštovanje među igračima, reći će danas legendarni Shearer.

KennyDalglish je bio proglašen menadžerom godine, a više od pola idealne momčadi Premierlige za tu sezonu činili su igrači Blackburna. Osim spomenutih Shearera i Suttona, izabrani su i vratar Tim Flowers, škotski stoper ColinHendry, lijevi bočni GraemeLeSaux te veznjak Tim Sherwood.

- To je bila jedna romantična priča, poput Pepeljuge. Kada sam ja preuzeo momčad bili su druga liga, a onda smo u kratkom periodu došli do naslova prvaka. Veliki posao je napravio JackWalker ulaskom u klub, kaže tvorac uspjeha, KennyDalglish.
https://www.youtube.com/watch?v=48_E9vW96uo
Nažalost, bajka nije imala lijep kraj. Iz sezone u sezonu je Blackburn padao, Walker je ostao svojoj kćerki klub, a ona ga prodaje indijskoj obitelji Rao 2010. godine. Stvar preuzima u svoje ruke kćer osnivača ( Banda VasudevRao) AnuradhaDesai i Blackburn skoro pa nestaje sa scene.

Pored Desai, svoje prste u svemu je imao i agent Jerome Anderson. Dotični je bio glavni savjetnik i pregovarač obitelji Rao prilikom preuzimanja kluba od prethodnih vlasnika. Njegovi poslovi su bili sve samo ne čisti, dok je istovremeno u klubu vladao kaos. To potvrđuje i činjenicada je Roverseu tom periodu napustio John Williams, čovjek koji je bio na poziciji predsjednika kluba dugih 14 godina.

2015. godine, u financijskom izvještaju klub prijavio neto gubitak od 104.2 milijuna funti. Navijači su pokušavali, tražili su prodaju kluba, ali i dalje tu glavnu riječ vodi obitelj Rao. Klub je trenutačno u Championshipu, miljama daleko os svojih slavnih dana, daleko od Premierlige. Ipak, ono što su napravili JackWalker, KennyDalglish, Alan Shearer te 1995. godine ostaje za sva vremena.