Bio je sinonim momčadi koja je 1952. osvojila srebrnu olimpijsku medalju

Tomislav Crnković Crni, jedan od najvećih Dinamovih nogometaša, rođen je na današnji dan prije 95 godina, 17. lipnja 1929. u Kotoru.

U Dinamo je došao 1949. godine iz zagrebačkog Metalca, današnje Kustošije, a prostor mu je otvorio, kako je i sam govorio, najvažniji trener u njegovoj karijeri, raniji znameniti branič plavih još iz predratnoga doba, popularni Bernhard Benda Hügl.

Za Modre je odigrao 439 utakmica, a igrao je na poziciji lijevog braniča i stopera. Bio je standardni član jugoslavenske reprezentacije, za koju je odigrao 51 utakmicu, a bio je i sinonim jedne momčadi, koja je 1952. osvojila srebrnu olimpijsku medalju.

S Dinamom je osvojio dva naslova jugoslavenskog prvaka (1954. i 1958. godine) i dva Kupa (1951. i 1960. godine), a u inozemstvu je branio boje Laska iz Linza i Servettea iz Geneve.

Sudjelovao na dva svjetska prvenstva, i to neposredno nakon osvojenih naslova s Dinamom, dakle 1954. u Švicarskoj i 1958. 

Nastupio je, između ostalog, 27. lipnja 1954. u Ženevi protiv Njemačke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Nijemci su tada pobijedili 2-0. golovima Horvata (ag) i Rahna, a jedan od najpoznatijih sastava reprezentacije Jugoslavije tih godina glasio je:

Vladimir Beara – Branko Stanković, Tomislav Crnković, Zlatko Čajkovski – Ivica Horvat, Vujadin Boškov – Rajko Mitić (kapetan), Bernard Vukas, Stjepan Bobek, Branko Zebec, Miloš Milutinović.

Bio je to naraštaj u kojem su bila sedmorica hrvatskih nogometaša pri čemu su petorica u nekom trenutku karijere bili vezani i uz Dinamo, bilo kao igrači i(li) treneri: Zlatko Čajkovski, Ivica Horvat, Stjepan Bobek, Branko Zebec i – Tomislav Crnković.

Bio je poznat po bohemskom načinu života, a potkraj života, kao i o još nekim nogometašima iz njegove generacije, o njemu je skrbio Hrvatski nogometni savez.

Crnković je preminuo u Zagrebu 17. siječnja 2009. godine.