Bio je gladan, skoro ostavio nogomet, u Dublinu eksplodirao
Ademola Lookman je do finala u utakmice protiv Bayera iz Leverkusena bio "samo jedan" u nizu igrača koji su lutali, išli od kluba od kluba i pokušavali uhvatiti neki dobar transfer. Lookman jeste Nigerijac, ali je živio i odrastao u Engleskoj.
I to kultnom Peckhamu, četvrti smještenoj u jugoistočnom Londonu. Majka se brinula o njemu i njegove dvije sestre. Otac je ostao u Nigeriji. Bilo je to teško, jako teško djetinjstvo.
"Znate bilo je dana i noći kada nije bilo hrane, majka se borila koliko je mogla kako bi osigurala hranu za mene i moje sestre. Majka mi je dala sve što sam mogao tražiti, ali tek kad sam odrastao, shvatio sam koliko joj je bilo teško. Radila je sve vrste poslova. Zato sam imao jedan cilj u životu. Uspjeti i svoju majku, sestre učiniti ponosnim."
Za razliku od svojih vršnjaka koji su odrastali na ulici, Ademola nije izabrao onu lošu stranu. Nije čak previše razmišljao o nogometu, puno više o školi. Škola i školovanje su u njegovom slučaju bili način izlaska iz teške situacije.
"Bio sam zabrinut jer se od 16. godine morate prijavljivati za fakultet. Tada nisam bio igrač nijednog profesionalnog kluba, što me stvarno pogodilo. Nisam bio siguran kojim putem trebam krenuti, znao sam samo da mi je potreban proboj. I tada mi je Bog rekao da ću dobiti priliku", govorio je danas 26-godišnji Lookman u intervjuu za Guardian 2021.godine.
Nakon partije u finalu Europske lige, svi su bili očarani, međutim ni u nogometnom svijetu, Lookmanu nije bilo lako. Počeo je u nižim amaterskim ligama, a onda su ga primijetili u Charltonu. Charlton je bio samo jedna stanica u putovanju koje trajalo. Everton, Leipzig, Fulham i Leicester. Iz posudbe u posudbu.
Možda je u Fulhamu napokon "prodisao", ali je tamo sam sebe uništio onom "panenkom" koju mu je uhvatio Fabianski na utakmici kontra West Hama. Na kraju je 2022. godine, napustio Englesku i definitivno se skrasio u Italiji. Leipzig ga je prodao za Atalanti za samo 9,35 milijuna eura. U sezoni koja je na isteku zabio je tek devet golova, ali je dočekao svojih pet minuta u finalu protiv Bayera. U Dublinu je postao prvi igrač koji je zabio hat-trick u europskim finalima od Juppa Heynckesa 1975. godine.
