Artetinih 18 mjeseci u Parizu

Bio je siječanj 2001. godine. Mikael Arteta se našao na prekretnici. Emmanuel Petit je stigao u Barcelonu iz Arsenala, kako bi se na Nou Campu pridružio etabliranim reprezentativcima Pepu Guardioli, sadašnjem treneru PSG-a Luisu Enriqueu, Phillipu Cocuu, Ivanu De la Peni i Jariju Litmanenu.

To je za Artetu kao i nekolicinu igrača iz tog perioda kao što su Xavi, Andreas Iniesta, Simao Sabrosa, Gerard Lopez, Gabri i Bolo Zenden, značilo da će teško pronaći svoje mjesto u prvoj postavi. Istovremeno, u Parizu se na klupu PSG vratio Luis Fernandez.

U trenutku je PSG bio u donjem dijelu tabele, Fernandez je mogao računati na Nicolasa Anelku, tu je bio Jay-Jay Okocha, Laurent Robert, koji će kasnije postati zvijezda Newcastle Uniteda, bio je talisman tima, dok je mladi Sylvain Distin dobio nešto minuta u početnoj postavi. Ali novi igrači su bili potrebni za podmlađivanje talentiranog tima, Hernandez je Mikela označio kao ključni dio svog procesa obnove.

Bilo je teško za tinejdžera da se preseli iz domovine u novu zemlju, ali usprkos odlasku u nepoznato, Mikel je znao da je to prilika koju mora iskoristiti i da će na kraju to biti početak sjajne karijere u ovom sportu.

"Bilo je zastrašujuće za mene, bilo je za moju obitelj. Bili smo u Barceloni kada smo primili telefonski poziv: 'Moraš spakovati kofere i odletjeti u Pariz, odmah.' Imao sam 18 godina. Luis Fernandez je bio taj koji je vjerovao u mene. To je ono što vam treba, neko tko će vam dati šansu i gdje će te biti okruženi pravim ljudima. Štitili su me kao sina. To je bilo savršeno okruženje da vidim što sam sposoban da uradim", sjeća se Arteta.

Mikel je bio najmlađi član tog PSG tima, a njegov zadatak je bio teži zbog jezičke barijere, Fernandes nije bio zabrinut. Arteta je debitirao u prvenstvu protiv Auxerrea u porazu svoje ekipe 0-4.

"Parižani su i dalje bili u Ligi prvaka, a upravo je u tom takmičenju Mikel ostvario tek svoj drugi nastup u karijeri - ni manje ni više nego na San Siru. Fernandez je 18-godišnjaku omogućio da igra u početnoj postavi na jednom od najznačajnijih stadiona na svijetu, u što nije mogao vjerovati.

"Kada sam pogledao igrače oko sebe imao sam osjećaj da sam bačen lavovima. Ali ispostavilo se da je to bila zaista dobra utakmica, u kojoj sam zaista uživao. Bila je to nevjerojatna noć", pričao je Arteta.

"Tražili smo od njega da tehnički primi loptu, da se okrene, da igra“, dodao je Fernandez. „Svojim kvalitetama i lakoćom s loptom, olakšavao je stvari. Imao je inteligenciju da dobro dodaje ili da bude vezni igrač koji se nameće, kako bi uspio.“

Sjeme za preporod u sezoni 2001/02 bilo je posijano, a obnova tima dovela je do toga da se u borbu ubace dva različita Južnoamerikanca. Nepopustljivi argentinski defenzivac Gabriel Heinze doveo je iz Real Valladolida, koji će se 25 godina kasnije ponovo ujediniti s Mikelom kao dio njegovog trenerskog štaba u sjevernom Londonu. U međuvremenu, mladi brazilski talenat Ronaldinho stigao je iz Gremija za 5 milijuna funti, nakon što je propao njegov prelazak u Arsenal zbog problema s radnom dozvolom.

Nakon sretnih 18 mjeseci provedenih u karijeri, činilo se sigurnim da je Mikelova budućnost u francuskoj prijestolnici, ali je postao jedan od najtraženijih mladih igrača. Barca i PSG se nisu uspjeli dogovoriti, morao je napustiti Pariz.

"Bio sam toliko sretan tamo, želio sam ostati, ali na kraju sam morao ići, igrati na nekom drugom mjestu".

To drugo mjesto nije bila Barcelona, već Glasgow, stadion Ibrox i ekipa Rangersa. U sezoni 2002/03, Mikel će postati kultni heroj na Ibroxu, a njegova debitantska sezona kulminirala je ključnim realizacijom penala u posljednjem susretu za treći trofej kojeg su te sezone ugrabili Rangersi.

Međutim, bez obzira na to što je kasnije napravio u karijeri, za Artetu je tih 18 mjeseci provedenih u Parizu značilo jako puno.