Nije bio igrač, pa mnogi vjerojatno nikada nisu čuli za njega, međutim njegov doprinos razvoju nogometa u Engleskoj, na Otoku je nevjerojatan. Tko je ta osoba? Zašto je toliko važna?

Zove se Archibald Leitch, škotski je arhitekt koji je gradio stadione za Glasgow Rangers, Chelsea, Fulham, Tottenham, Liverpool, Everton, Manchester United, Arsenal, Aston Villu i mnoge druge klubove tamo kasnih dvadesetih. U jednom trenutku je njegova tvrtka bila angažirana  od velikog broja klubova, njih 16 od 22 koliko ih je bilo u prvoj ligi.

Gospodin Simon Inglis, povjesničar, autor knjige " Engineering Archie: Archibald Leitch - dizajner nogometnog terena" , kaže da je Leitchova karijera mogla na vrlo ružan način završiti i prije početka. Nakon što je završio stadion  Kilmarnocka 1989. godine, iste je dobio nalog da projektira novi stadion Glasgow Rangersa. Do tada su Rangersi igrali na jednom manjem kapaciteta 25.000 gledatelja, ali su se u jednom trenutku odlučili proširiti. Leitch je na istom mjestu izgradio novi ovalni stadion koji je do 1902. godine imao kapacitet od 80 000, a testiran je na utakmice Škotske i Engleske travnja iste godine.  

Nažalost, jedan dio tribine iza gola se srušio i 25 navijača je poginulo. Leitch je bio na utakmici i svjedočio je tragičnim događajima. Istraga je provedena i na kraju se ispostavilo kako je za gradnju tribine korišteno neko lošije drvo. Te tribine su bile drvene, one koje su se mogle vidjeti u to vrijeme u Americi, na baseball stadionima.

Novu priliku nije propustio

Ispostavilo se da je na Ibroxu korišten žuti bor umjesto vrhunskog crvenog bora i to je najveći razlog tragedije koja se dogodila. Trgovac drvetom Alexander MacDougall je najjednostavnije rečeno, Leitchu podvalio neko drvo koje je prodao prije svega pod taj žuti bor, tvrdi Simon Inglis.

Čelnici Rangersa su prepoznali kvalitete Archibalda Leitcha i nisu ga otpustili, odnosno nisu raskinuli ugovor, te je on svoju drugu šansu iskoristio i izgradio jedan drugačiji Ibrox. To je bio je jedan od najvećih nogometnih stadiona sagrađenih na svijetu, odmah prepoznatljiv po velikoj fasadi od crvene cigle i rešetkastoj metalnoj konstrukciji, zaštitnim znakovima koji bi se mogli naći u svim Leitchovim budućim projektima.

U to vrijeme, Glasgow je bio drugi grad britanske imperije zbog svoje veličine i prije svega razvijene industrije. Archi je u to vrijeme pokazao veliku želju za projektiranjem, postao je arhitekta i uglavnom je bio orijentiran na gradnju fabrika.  Na početku je radio za jednu kompaniju koju je uskoro odlučio napustiti. Od tog trenutka, točnije nakon što je izgradio Ibrox, okrenuo se stadionima u Škotskoj i Engleskoj. Naravno, na svojim greškama je naučio, pa je prilikom renoviranja Ibroxa, ponudio neke nove stvari koje su vezane za gradnju tribina. Počeo je koristiti manje drveta, a sve je bilo više čelika i betona.

Prelazi na Englesku

Prvi stadion koji je napravio u Engleskoj, bio je Bramall Lane u Sheffieldu još tamo 1902. godine kada ga kako se to kod nas kaže dobio posao gradnje još jednog stadiona čiji je kapacitet bio 100.000 gledalaca. To je kultni Old Trafford.

Leitchova reputacija sposobnog arhitekte za izgradnju funkcionalnih nogometnih terena rasla je sa svakim novim projektom,  pa je uskoro bio angažiran na gradnji Fulhamova Craven Cottage i Chelseajeva Stamford Bridgea. Međutim, bez obzira na reputaciju, dobar dio vlasnika klubova nije vjerovao Archieju i teško ih je bilo uvjeriti da su njegova rješenja najbolja. Gospodin Inglis kaže kako Leitch nije bio dio "establišmenta", a odgovorni za nogomet ne bi ni pogledali njegove nacrte prije dodjele ugovora arhitektima koji nisu imali iskustva u gradnji stadiona. Tako Leitch nije dobio mogućnost da sudjeluje u gradnji kultnog Wembleya 1923. godine.

Neće Wembley, hoće Anfield

Ako već nije mogao graditi Wembley jeste jedan drugi, jednako tako legendarni stadion - Anfield. Tamo je po njegovim projektu izgrađena glavna tribina i obnovljen ostatak stadiona. Betonska jezgra glavne tribine na Liverpoolovom stadionu sagrađenom 1906. godine, živi i dalje, ali je duboko zakopana u ogromnoj novoj tribini kasnije izgrađenoj. Za dvije godine koliko je živio u Liverpoolu, Archie je odradio dobar dio posla i na Evertonovom stadionu. Bullens Road Stand i Gwladys Street su još uvijek tu, s obzirom na to da je Goodison jedan od starijih stadiona koji nisu prošli proces modernizacije.

Gdje je još "radio" gospodin Archie? Pa između ostalih dodao je dvije tribine na Ewood Parku, dok je u Londonu "kreirao" stadione Arsenala, West Hama, Crystal Palacea, kasnije mnogih stadiona u Škotskoj.

Tijekom 40-godišnjeg bavljenja dizajniranjem i izgradnjom stadiona, Leitch je bio neprestano tražen - od Belfasta do Londona, od Southamptona do Dundeeja. Bilo da se radi o rešetkama koje se prostiru širinom tribine Evertonove ulice Bullens Road ili veličanstveno ukrašenom ciglom koja je posjetitelje dočekala uz stepenice do sada srušenog Trinity Roada Aston Ville, Leitch je na povijest nogometa ostavio fizički trag više nego bilo tko drugi.  I onda prosto izgleda nevjerojatno kako mnogi ni danas ne znaju u Engleskoj tko je Archibald Leitch.

Zaboravljen

Kada je preminuo travnja 1939. godine dva dana prije svog 74. rođendana, niti u jednom listu, niti u jednim novinama nije bilo njegove osmrtnice. Tek je jedan časopis instituta inženjera strojarstva napisao kako je umro Archi koji je bio " inženjer savjetovanja i tvornički arhitekt". Ne spominje se koje tvornice gradio, dok su nogometni stadioni skroz zaboravljeni! Jednostavno, čitav svoj život je nekako proveo u sjeni, a činjenica jeste da je većina stadiona koje je projektirao promijenila  svoj izgled zbog drugačije potražnje, jednostavno novih vremena koja su dolazila. Međutim, nema sumnje da je Archibald Leitch dao ogroman doprinos razvoju arhitekture, prije svega sportske, ali i samim tim razvoju nogometa na otoku uopće.

''Archiejevo ime dugo vremena je bilo gotovo nepoznato i tek nakon katastrofe u Hillsboroughu 1989. godine kada sam imenovan za člana savjetodavnih tijela u vezi s dizajnom i izgradnjom stadiona - počeo sam u potpunosti cijeniti njegov izvanredan doprinos. Kao urednik vladinog Vodiča za sigurnost na sportskim terenima, primjerice, 1996. godine otkrio sam da se većina standarda koji su se primjenjivali na moderne terene od 1970-ih nadalje temeljila na Leitchovom radu. Također sam otkrio zašto je izvorni stadion Wembley bio tako loše mjesto za gledatelje. Zato što je arogantni arhitekt stadiona namjerno ignorirao Leitchovu stručnost i zapravo je obišao samo jedan teren prije nego što je krenuo dizajnirati Wembley. Nije ni čudo što je to bio tako strašno napravljen. Nisam uspio pronaći niti jednu osmrtnicu za Archieja kad je umro 1939. godine, pa sam odlučio napisati njegovu biografiju kako bih nadoknadio taj nedostatak jedne vrste priznanja'', reći će kasnije Simon Inglis.