'Alo, ljudi…polufinale!!!

Ima onih koji kažu da su znali prije početka SP-a kako će Hrvatska stići jako daleko, ali zbilja je mali broj onih koji su stvarno osjećali da će ova generacija „luzera“ na kraju balade doći, evo, skoro do (k)Raja.

Nisu ni Englezi, doduše, vjerovali svojima. Rijedak prizor bilo je ispraćanje „Tri lava“ bez pompe i fanfara, bez poruka da nogomet svakako vrate kući. U Hrvatskoj je vjera bila uglavnom utemeljena oko onoga – daj Bože da konačno prođemo prvi krug – i mi zadovoljni! No, stari osjećaj da Modrićeva generacija može bolje tjerao je veliki broj Hrvata da ipak sanja malo više – a u osmini finala što već bude!

Ćiro Blažević svaki put, doduše, Hrvatsku vidi na krovu svijeta ili Europe, ima još takvih, nije Ćiro usamljen, ali sav taj neumjereni optimizam već se ranije razbijao o hridi previše puta da bi njihove optimistične najave bile relevantne. A ipak, ova generacija samo je tražila da joj se poslože sve stvari – kemija u momčadi, dobar ždrijeb – i dodatna sreća koja obično prati hrabre.

Tko bi rekao da su ovo oni Čačićevi?

Kad smo već kod hrabrih, Hrvatska pod Dalićem lišena je alibi nogometa i igra se hrabrije, s tim da se pritom prave i očite greške, gdje se čak znaju i precijeniti stvarne mogućnosti pojedinih igrača ili složiti preoptimistična formacija koja na terenu ne funkcionira baš najbolje, ali kolektiv za sada funkcionira i to je najbitnije.

Ova reprezentacija gotovo u vlas je ista kao i Čačićeva prije dvije godine, kada je bivši izbornik na raspolaganju imao još i puno raspoloženijeg Perišića u top formi, pa govorimo o neuspjehu, jer je nedostajalo ovo što je u reprezentaciju unio Dalić – veće zajedništvo i veću energiju, koja je oslobođena upravo tamo gdje je trebala biti – u nogama Modrića i Rakitića!

Stanje potpune koncentracije

No, protiv Engleza neće biti dovoljni samo Modrić i Rakitić, potrebno je jedanaest ratnika u punoj spremi – i potreban je ozbiljan, sustavan i realan Dalić. Onaj koji će pročitati kako neutralizirati englesku igru, a ne pustiti Englezima da je vode i da ih hrvatski igrači onda hvataju po terenu bez jasnog plana kako organizirati vlastiti napad.

Time će se smanjiti mogućnost za glupe golove, golove iz prekida ili puke greške iz kojih se može roditi tragičan epilog. Vidjeli smo sinoć kako je nauštrb rezultata Deschamps zapravo nadmudrio Martineza, Francuska je odigrala većinu utakmice svjesno „na zadnjim nogama“, vjerujući da zaustavljanje belgijskih napada ima biti prioritet, a da će ovakva Francuska već dobiti svoju priliku za gol. I dobila ju je, pa danas svi pričaju o francuskoj mudrosti i belgijskom upornom jalovom napadanju, makar je utakmica mogla ići i na drugu stranu da sinoć odlični Lloris nije imao svoj dan.

No, opći je zaključak da su Francuzi bolje razumjeli što zapravo žele u polufinalu, te opet nisu koristili Plan B, dok se Martinezov Plan B pretvorio u panično nabacivanja napadača naprijed, što je bilo još lakše neutralizirati.

Nije sjajno, ali je prolazno

Vratimo se na večerašnju utakmicu. Ne treba utvarati da Hrvatska igra sjajan nogomet, i protiv Danske i protiv Rusije bilo je i previše mjesta za kritiku, ali je konačan rezultat ipak govorio u korist koncepta. Večeras protiv Engleza bit će možda i lakše igrati, jer i modificirana engleska momčad u novoj formaciji može hrvatskoj ostaviti više prostora za vlastitu organizaciju.

Englezi će ići na pobjedu u regularnom vremenu, što otvara mogućnost da im se lakše uzvrati, i Danci i Rusi čuvali su svoj prostor, čekajući da im se naprijed nešto otvori. Ne treba bježati niti od zatvorenije varijante, ojačati vezni red, pokušati kontrolirati loptu, izbjegavajući pritom veliki broj prekida, jer po igri velikih brojeva i engleskoj sklonosti prekidima veoma je moguće na taj način izgubiti utakmicu.

Ojačani srednji red u kojem su i Badelj i Brozović, rasteretio bi bokove, koji su u obrani ionako najviše upitni, te osigurao bolji protok lopte pri iznošenju igre iz svojih 25 metara, što je do sada bio problem, pogotovo ako se protivnik odluči rastegnuti na visoki presing. U tom slučaju bi se donekle čuvala snaga, jer ne zaboravimo da je nakon dva raspucavanja penala Hrvatska na „low battery“.
Najgore što se može dogoditi je upadanje u kliše preskakanja igre i trošenja energije na opetovano skakanje za loptom.

Tko će se us*ati pred vratima Raja?

Sve to nam govori kako bi i večerašnja utakmica, ukoliko se Hrvatska ovako postavi, mogla biti jedna dugotrajna i iscrpljujuća borba, bez velike ljepote, koju može samo otvoriti neki rani gol. Pazite, polufinale je Svjetskog prvenstva i stojiš pred vratima raja – sve ćeš učiniti da bi tamo ušao, pa makar i uništio svu ljepotu igre. Sjetimo se opet sinoćnje utakmice i francuskog valjanja i krađe vremena – cilj definitivno opravdava sredstva.

I da, jedna velika prednost Hrvatske koja bi se večeras morala iskoristiti – teret javnosti! Da, Hrvati su jako nezgodni kada od svojih sportaša traže nemoguće, ali Englezi su stotinu puta gori! Rekli smo kako je ova njihova reprezentacija ispraćena čak i sa podsmijehom u Rusiju, što je zapravo pomoglo ovoj mladoj selekciji da igra neopterećeno.

Sve je to trajalo negdje do prolaska Kolumbije, da bi kulminiralo prolaskom preko Švedske. Sada je engleska javnost opet ona stara i već vidi „Tri lava“ na krovu svijeta – što je, htjeli ili ne htjeli, jedan ogroman teret. Obje reprezentacije do sada su zračile optimizmom, zajedništvom – i onom famoznom poniznošću, večeras ćemo vidjeti tko je, ipak, više podignuo glavu u oblake. Nadamo se da su to Englezi.

Nesvjesni uspjeha

Bilo kako bilo, sve ovo je jedan nevjerojatan uspjeh za jednu malu zemlju u kojoj je klupski nogomet i općenito sportska infrastruktura miljama daleko od modernih tokova. Ovo je nevjerojatna reklama za Hrvatsku, koju se ovih dana gugla kao nikad do sad.

Polufinale SP-a je stvar koje još mnogi nisu svjesni, ali svejedno ne treba na ovome stati – šansa je tu, na putu do finala i besmrtnosti stoji Engleska. Imaju Harry Kanea, Lingarda i Dele Allija, ali imaju i Kyle Walkera i Ashley Younga, imaju i Raheema Sterlinga, sve su to igrači koji mogu odigrati strašno dobru utakmicu, ali mogu odigrati i strašno lošu utakmicu.

Usporedimo li ovu Englesku s onom Rooneya, Lamparda, Gerrarda i Terryja, ma koliko govorili o sili u nastanku, ipak strahu mjesta nema – ova Engleska je prolazna, sve je to tek Tottenham plus vodonoše iz Manchester Cityja, uz par igrača Uniteda, samo će se trebati jako, jako potruditi.