Akram Afif najveća zvijezda Katara, dva puta najbolji igrač Azije

Akram Afif već godinama spada među najveće zvijezde azijskog nogometa. Na Azijskom kupu 2019. upisao je čak 10 asistencija i bio jedan od najzaslužnijih za katarski naslov kontinentalnog prvaka.

Četiri godine kasnije ponovno je briljirao na istom natjecanju, postigavši osam pogodaka, uključujući hat trick u finalu kojim je privukao pozornost svjetske javnosti. Posebno su upečatljive ostale njegove proslave pogodaka tijekom kojih je iz štucni izvlačio karte za kartanje. 

Okušao se i u Europi, nastupajući u Belgiji i Španjolskoj, no ondje nije uspio ostvariti očekivani iskorak. Od 2020. ponovno igra u Kataru. Talent nikad nije bio upitan, ali ga nije uspio pokazati na Svjetskom prvenstvu 2022., pa ovog puta traži iskupljenje.

On je prvi igrač iz Katara koji je bio proglašen za najboljeg u Aziji, ne jednom, već dva puta, prvi nakon Japanca Hidetoshija Nakate (1997., 1998.) i Uzbekistanca Servera Djeparova (2008., 2011.) dok se kasnije u ovom društvu našao Salem Al-Dawsari.

"Želim stvarati povijest, nešto veće za sebe... kada netko priča o meni, želim da pričaju o tome što sam učinio za svoju zemlju, svoj tim. Još uvijek nisam napravio ništa veliko; naravno, ponosan sam na sebe zbog onoga što sam do sada napravio, ali ipak želim više – želim osvojiti ovu nagradu treći put, želim osvojiti Azijsku ligu prvaka sa svojim klubom jer to nikada nisam učinio. Moram nastaviti davati svaki dan sve od sebe. Uvijek se trudim usrećiti Katar i svoje navijače i uvijek tražim pobjedu; ponekad ne uspijemo kao igrači, ali to bi trebala biti motivacija za novi uspjeh. Ali ne mogu to učiniti sam – trebam da svi budu uz mene kako bih mogao postići još više uspjeha", reći će Afif

Akramov otac Hassan Afif je bio odličan nogometaš u Somaliji, kasnije se upravo zbog nogometa preselio u Katar, gdje je nastavio slijediti svoju strast prema igri, na kraju obukavši dres Al Ittihada.

Njegov prelazak u Katar nije bila samo klasični dolazak u novi klub, već duboka promjena u njegovoj životnoj putanji, što je dovelo do njegove naturalizacije kao katarskog državljanina. Nakon završetka igračke karijere Hassan je vodio ekipe poput Al-Gharafe i Al-Markhiye, prenoseći svoje bogato iskustvo sljedećoj generaciji nogometaša.

Njegov mandat trenera obilježila je ista strast i uvid koji su definirali njegovu igračku karijeru, postavši vodilja mnogim mladim talentima u Kataru, uključujući njegove sinove Akrama i Alija. Od malih nogu, Akram je pokazivao urođeni talent za nogomet, iskru koju je nesumnjivo zapalila slavna karijera njegovog oca i priče o nogometnim podvizima.

Putovanje mlađeg Afifa nije bilo samo potaknuto očevim nasljeđem, već je bilo i nastavak obiteljske strasti prema nogometu koja je prelazila geografske i kulturne granice.