Ako nisu Kamerun, Senegal i Gana, jeste Maroko
Ni te 1986. godine, Maroko nije bio među favoritima za prolaz dalje iz svoje skupine. Jer ipak, Engleska, Portugal i Poljska su bile puno kvalitetnije reprezentacije. Dobro, sustav takmičenja je bio drugačiji, tri selekcije su mogle proći dalje, ali opet, nitko nije računao na Maroko.
I onda su Marokanci odigrali dvije utakmice zaredom 0:0 (Poljska, Engleska), pa su kad je bilo najvažnije dobili Portugal. I tako su postali prva afrička selekcija u nokaut fazi svjetskog prvenstva. Kada je izgledalo da će utakmica protiv Njemačke otići u produžetke, Zoran Petrović je dosudio slobodan udarac koji je s nekih tridesetak metara u gol pretvorio Matthäus tri minute prije kraja.
Četiri godine poslije, Kamerun je bio senzacija, na sedam minuta prije kraja četvrtfinalnog dvoboja protiv Engleske, imali su 2:1, ali onda idu dva penala, dva gola Linekera i Engleska je u polufinalu.
Na novu priču smo čekali do 2002. godine i Senegala. Koji je sredio Francusku, remizirao s Urugvajem i Danskom, eliminirao Švedsku, pa je čak bio blagi favoriti protiv Turske. Bilo je prilika na jednoj i drugoj strani, na kraju je u produžetku İlhan Manzis sjajno pogodio u 95.minuti. Turska je otišla do trećeg mjesta, Manzis je kasnije prešao na umjetničko klizanje.
Najbliža polufinalu bila je Gana, 2010. godine. U produžecima velika drama, Suarez je obranio gol rukom, dosuđen je jedanaesterac koji nije iskoristio Asamoah Gyan. Nisu iskoristili taj i dva kasnije, pa je Urugvaj otišao u polufinale.
I sada je evo došao Maroko. Koji je prošao nevjerojatno transformaciju. Od reprezentacije koja je u osmini finala Afričkog kupa prije tri godine ispala od Benina, do polufinaliste Svjetskog prvenstva. Upravo tada je ovu reprezentaciju preuzeo Vahid Halilhodžić.
