Tko je popio više? Velež ili Dinamo?

Još tamo 1965. godine je odigran prvi. Uz Velež nastupali su Budućnost, Hajduk i Sloboda. Od tog 13. veljače, to će postati tradicionalni turnir koji će sve do 1992. godine igrati i kojim se proslavljao datum oslobođenja grada Mostara u 2. svjetskom ratu. Kroz godine trajanja, turnir je postao nezaobilazna postaja za mnoge momčadi posebno s prostora tadašnje države obično u sklopu priprema za proljetni dio prvenstva.

Ljubitelji nogometa u gradu na Neretvi su imali priliku gledati i veliki broj klubova iz inozemstva. Mađarske (Gyor, Honved, MTK, Ujpest Doža, Vašaš), Austrije (Rapid, Sturm),  Istočne Njemačke (Magdeburg), tadašnjeg Sovjetskog Saveza (Lokomotiv Moskva, Dinamo Tbilsi), Irana (Taj Teheran), Švicarske (Luzern), Rumunije (Bakau), Čehoslovačke (Slavija Prag) a posebna atrakcija bile su selekcije Poljske i Sovjetskog Saveza.

Tako je recimo Sovjetski Savez u Mostaru predvodio Oleg Blohin, a Poljake Henryk Kasperczak. Znalo je naravno biti i snijega, kiše, teških terena, ali i dobrih utakmica. Neke su ostale upisane za sva vremena, a jedna od takvih je upravo ona odigrana na današnji dan 1980. godine. Te godine na turniru su pojavili Partizan, Sarajevo i zagrebački Dinamo.

Voljom ždrijeba je odlučeno da će u polufinalu igrati Velež i Dinamo.  Blaž Slišković i Vladimir Skočajić su odigrali jednu od utakmica za sva vremena. Postigli su po četiri gola, Okuka je dodao jedan, dok su strijelci za Dinamo bili  Kranjčar, Deverić.

Naravno i dan danas stariji ljubitelji nogometa, oni koji su imali prilike gledati ovaj duel prepričavaju različite anegdote i zanimljivosti iz tog susreta koji su nastala za vrijeme, ali i poslije. Od famozne Bakine "oklade" sa sucem Maksimovićem kako će zabiti iz prekida, iz mrtvog kuta, do odgovora Deveriću na njegovu "Ma, danas smo bili mamurni, sinoć smo malo zaružili, "A što mislite gdje smo mi bili? U kazalištu?" Do one "ako ste vi sjedili do dva jutros, nama dodajte još dva sata na to". Također postoji i ona koja se "čula" u trenutku kada je trebalo da se odradi izmjena Stinčić - Ivković na vratima Dinama "ostavi ih obojicu".

"Ne treba zaboraviti da su tada za Dinamo igrali Kranjčar, Deverić, Janjanin, Mlinarić. Oni su u tom trenutku bili jedna od najboljih momčadi u državi.  Mi smo odigrali sjajno, ja sam godinu ranije ušao u tu ekipu, Baka je također zabio četiri gola, teško je opisati kako sam se osjećao tada. Bilo je kasnije velikih utakmica dva puta je osvojen Kup, ali ta utakmica je ostala upisana za sva vremena kao jedan od najtežih poraza Dinama ikada", sjeća se legendarni Taramba.

Momčad Veleža s klupe su vodili Vukašin Višnjevac i Franjo Džidić. 

Zanimljivo, kada se gledaju porazi Dinama, još dva puta su modri teško stradali u Mostaru. 18. prosinca 1955. godine, Muhamed Mujić je u trijumfu Veleža 6:1, pet puta savladao Majerovića, 24. svibnja 1970. godine opet u Mostaru Dinamo je u crno zavio Salem Halilhodžić s četiri gola, na kraju je bilo 6:0.