Četvrtak kada je otiš'o Wazza

I dok smo gledali borbu za bodove, "šešire", divizije u prvom izdanju Lige nacija, neke stvari su nekako ostale u sjeni. Utakmice i događaji. Jedna takva je odigrana prošlog četvrtka na Wembleyu. Utakmica koja je za većinu ostala samo prijateljska, utakmica u kojoj se Engleska pripremala kontra Amerikanaca za Hrvatsku. Utakmica u kojoj se od reprezentacije oprostio Wayne Rooney, Wazza.

Najmlađi debitant, najmlađi strijelac

Imao je 17 godina i 111 dana i postao najmlađi engleski debitant svih vremena kada se pojavio na terenu 12. veljače 2003 godine na Boleyn Groundu. Engleska je igrala protiv Australije, na klupi je bio Sven-Göran Eriksson, u novom ciklusu nakon eliminacije u četvrtfinalu SP-a. Rujna iste godine Rooney zabija gol Makedoncima u kvalifikacijama za Euro 2004. godine i opet postaje najmlađi strijelac za reprezentaciju sa 17 godina i 317 dana. Rujna prošle godine Wazza se zahvalio sadašnjem selektoru Garethu Southgateu, još kao igrač Evertona prošle godine.

"Izbornik me zvao za vikend i rekao da me želi u momčadi za Maltu i Slovačku. Cijenim to, ali rekao sam mu da sam odlučio. Dugo sam razmišljao, nije bilo lako. Pričao sam s obitelji, prijateljima, trenerom u Evertonu... Privilegija je bila nositi engleski dres, ali sad je dosta. Posvetit ću se karijeri u Evertonu", uredno se zahvalio na pozivu.

"Posvećenje" Evertonu nije trajalo dugo, početkom nove, još uvijek aktualne sezone Rooney je otišao u Washington, DC United je njegova posljednja stanica. Ugovor potpisan na tri i pol godine s kojim bi trebao zaraditi ukupno oko 11.200.000 eura neto, čime će postati najplaćeniji nogometaš u povijesti kluba iz Washingtona.

Golovi, rekordi, ali...

Nema sumnje da je Wazza napravio karijeru. Brojevi i statistika su na njegovoj strani, oborio je rekorde u reprezentaciji, Manchester Unitedu, osvajao trofeje, u odnosu na velike zvijezde nije zaostajao ni na privatnom planu, kako po pitanju žena, tako i alkohola, problema sa zakonom, ali opet nikada neće biti Best, Charlton, Cantona, Beckham.

Zašto? Teško je dati odgovor na to pitanje, iako kod nas za takve postoji definicija. " Bio je dobar, svaku mu čast, ali brate bio je šu...k. Uostalom sjetite se njegove priče na izlaznim vratima Manchester Uniteda

"Cijelo vrijeme igranja u Unitedu, djeca i ja smo po kući nosili Evertonove pidžame. O tome sam sve to vrijeme morao šutjeti, ali sada je to skrivanje konačno gotovo. Osjetiti majicu s Evertonovim grbom na prsima poseban je osjećaj, kao što je bio i prije 13 godina kada sam otišao", ostavio je poruku navijačima Manchester Uniteda.

Ništa bolje nije prošla ni njegova supruga Coleen McLoughlin kojoj je SMS porukom priznao kako je vara. I to je priznat ćete baš onako šu***ki. Coleen ga "trpi" i dan danas, još uvijek su u braku, četvero djece je tu.

"Neki ljudi rekli su mi da me žale, molim vas nemojte. Zahvalna sam što brinete, no jaka sam osoba i ne žalim samu sebe. Isto tako neki će pomisliti da sam glupa jer ostajem u ovakvom braku. Nisam glupa, znam što želim i jednostavno se želim potruditi i poraditi na svemu", ne tako davno je pričala Coleen.

Irski hladan

Valjda je zato nakon svega njegov oproštaj od repke bio poprilično hladan. Sve je ok, napravio si to što si napravio, dobio si svojih pola sata i to je to. Bez suza, očajnih navijača. Možda bi se stvari drugačije razvijale da je recimo s repkom napravio nešto.

"Tako je u nogometu, događaju se dobre i loše stvari i to morate prihvatiti. Naravno da bi bilo lijepo da smo nešto osvojili, nismo, ali bez obzira na to, vrijeme provedeno u reprezentaciji je nešto ipak posebno. Tu su uspomene, veliki prijatelji. Moja odluka o povlačenju još ranije je bila ispravna. Jer dolaze mladi igrači, osjetio sam da je vrijeme da se oprosti, da mlađi dobiju šansu. Ponosan sam na ono što sam napravio u karijeri, posebno na rekord koji sam oborio u dresu reprezentacije. Gol protiv Švicarske na Wembleyu je nešto posebno, to je gol s kojim sam srušio rekord Bobbyja Charltona nakon 45 godina. Bilo je sjajno biti opet pred navijačima i ovo je bilo posebno i za mene i za moju obitelj. Hvala svima, posebno Haryju Kaneu koji mi je uručio posebno priznanje prije utakmice. Vjerujem da on u budućnosti može srušiti moj rekord po broju postignutih golova, govorio je nakon utakmice Rooney.

Čudo od djeteta

Rooney je rođen 24 listopada 1985. godine, djetinjstvo je proveo u Croxtethu, predgrađu grada Beatlesa. U to vrijeme klinci su još uvijek igrali onaj čisti fudbal, po ulicama kvartovima ne razmišljajući o akademijama, velikim ugovorima. Lopta i motor koji je vozao bez dozvole bili su njegov prioritet, daleko ispred škole. I nije završio u Liverpoolu, već u Evertonu, ali to Wayne nije smetalo. Kao dječak s 10 godina u dresu Evertona uspio zabiti 114 golova u 29 utakmica.

"Sjećam je Waynea u svojim samim počecima. Šutirao je i šutirao, ja sam vikao pored terena na njega, ali on nije posustajao. Onda je došla jedna utakmica, Wayne je vodio loptu u blizini aut linije i kada to nitko nije očekivao iz okreta je šutirao i lobovao golmana. Ljudi su to gledali otvorenih usta i pitali se da li je to želio uraditi. Jeste, želio je. U tom trenutku smo svi pomislili: 'Vau, kakav igrač. Kakvog samo igrača imamo", sjeća se David Moyes.



Pet dana prije 17. rođendana Engleska i nogometni svijet su upoznale Waynea koji pobjedničkim golom ruši Arsenala nakon trideset utakmica bez poraza. Gol s kojim je postao tada najmlađi strijelac u povijesti Premiershipa.

"Rooney je najveći talent koji sam vidio otkad sam došao u Englesku. Boljeg mladog igrača ovdje nije bilo", priznao je tada legendarni trener Arsenala Arsene Wenger.

Za Everton je odigrao 67 utakmice a onda je došla ponuda Manchester Uniteda. Sir Alex Ferguson je odlučio riskirati i s 25 milijuna funti realizirati transfer pretvorivši Wayne u najskupljeg tinejdžera u Premiershipu. S crvenim vragovima je pet puta osvajao titulu prvaka, četiri Liga kupa, FA kup, šest Community Shieldova, triput je igrao finale Lige prvaka, jednom pokorio Europu, uz to je osvojio i FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, ali ono što je možda i najvažnije dogodilo se sedmog siječnja 2017. godine. Tog dana Rooney je ušao u povijest Uniteda. Četrdeset i četiri godine od posljednjeg kojeg je zabio Sir Bobby Charltona, Wazza je postigao svoj 250 gol čime je postao najbolji strijelac Manchester Uniteda svih vremena.

Nije mogao s Mourinhom

U Manchester Unitedu je ostao nakon odlaska Fergusona, nekako je preživio i Van Gaala ali nije uspio Mourinha. Pod vodstvom prgavog Portugalca, Rooney je skroz izgubio samopouzdanje.




"Na trenutke sam se pitao jesam li dovoljno dobar. Mourinho me izbacio iz ekipe, igrao sam tek minutu u finalu Europske lige, a kad smo osvojili Liga kup Jose mi je prišao i rekao kako želi da ja podignem trofej. A ja sam se čudio! Pa nisam odigrao niti minute... Tad sam znao da moram napustiti United", sjeća se Wazza koji se vratio kući nakon 13 godina kao slobodan igrač.

"Ne vraćam se ovdje samo zato što je ovo ekipa za koju navijam i za koju sam igrao dok sam odrastao, dolazim ovdje jer osjećam da klub može još napredovati", poručio je Rooney po dolasku.

Ipak nakon svađe sa Samom Allardyceom, pa vožnje u alkoholiziranom stanju, većinski vlasnik Evertona Farhad Moshiri je prstom pokazao na vrata. Rooney je spas našao u jednom drugom Unitedu, DC-u. Na kraju je ipak imao dostojan oproštaj od reprezentacije. Hladan ali dostojan.

Igrala se 58 minuta utakmice kada je 68.155 gledatelja na Wembleyu ustalo kako bi pozdravilo ulazak u igru Waynea Rooneya. Wazza je stavio kapetansku traku na ruku, odigrao posljednjih pola sata, Engleska je pobijedila 3:0. Njegov posljednji nastup za reprezentaciju, prvi nakon 734 dana i susreta protiv Škotske studenog 2016. godine. Posljednji 120 nastup u reprezentativnom dresu, s 33 godine na leđima. Jednog hladnog četvrtka kada je otiš'o Wazza...