VIDEO I Ovacije za Kukoča u Beogradu
Toni Kukoč se teško može prisjetiti kada je posljednji put gledao jednu utakmicu Eurolige. U četvrtak je dobio priliku pojaviti se u Areni. I gledati na licu mjesta utakmicu između Partizana i Olympiakosa. U društvu Dine Rađe.
Posljednji put je Toni boravio u Beogradu na oproštaju Saše Đorđevića 2005. godine. Kukoč je poslom vezan za Chicago Bullse, jako malo vremena provodi u Europi. Legendarni košarkaš iznio je svoje dojmove nakon utakmice između beogradskog kluba i Olympiakosa, a osvrnuo se i na prijem navijača Partizana:
"Hvala im na tome. Svaki put sam bio srdačno dočekan u Beogradu. Ne može se uvijek pobjeđivati, atmosfera je jednostavno bila takva. Svi igrači imaju želju igrati dobro u ovoj atmosferi, samo su neki igrači malo jače pogođeni. Imao sam osjećaj da Partizan kontrolira utakmicu, bilo je 13 koševa razlike i pomalo su me iznenadila nonšalantna dodavanja i izgubljene lopte. Olympiakos je agresivnom obranom preokrenuo utakmicu u svoju korist. Nakon toga Partizan je izgubio ritam, to se ne bi smjelo dogoditi. Kada uđete u posljednje dvije minute u neriješenom rezultatu, tim sa zamahom pronalazi način da dobije utakmicu. Partizan je imao dobre šuteve na kraju, ali su išli van obruča. Sve u svemu, Grci su zasluženo pobijedili."
Govorio je za Sportklub Toni i o Željku Obradoviću, koji je napravio sve što je mogao u Europi. Osvojio devet naslova prvaka Europe. Toni je kratko prokomentirao status europskih trenera u NBA ligi, odnosno kako bi se snašao Obradović u ulozi trenera nekog NBA kluba.
"Nije tajna da je on možda i najbolji trener ikada, pogotovo u zadnjih 20 godina. Poznavao ju je i dok je bio playmaker reprezentacije. Nema sumnje o kakvom se treneru radi. Mnogo je igrača koji su samo igrali, ali njega je zanimao i trenerski posao. Ne sumnjam da bi uspio u NBA. Ako se uzme njegovo košarkaško znanje, sigurno bi uspio. “Ako uzmete njegov način komunikacije, ne znam bi li igrači u Americi to preživjeli, iako je na njima. Igrači su danas razmaženi…”, rekao je Kukoč.
