Na današnji dan prije 70 godina rođen je veliki Mirza Delibašić

Na današnji dan prije 70 godina, 9. siječnja 1954. u Tuzli je rođen Mirza Delibašić, najbolji bosansko-hercegovački košarkaš i jedan od najboljih europskih strijelaca.

Riječ je o jednom od najboljih košarkaša koji je ikad oblačio dres madridskog Reala, dobivši nadimak El Monstruoso. Slavu je prije toga stekao s Košarkaškim klubom Bosna.

Zanimljivo, Delibašić je nesuđeni tenisač, juniorski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakratko je zbog tenisa napustio i osnovnu školu.

Nedugo prije polaska na neki turnir u Čehoslovačku je uklonjen s popisa polaznika i tada je odustao od tenisa. Rekete koje je dobio kao nagradu vratio je u klub i zakleo se da nikad više neće izići na teniski teren.

Košarkom se počeo baviti 1970. godine u tuzlanskoj Slobodi, uskoro je postao član mlade reprezentacije Jugoslavije i na Europskom prvenstvu u Italiji osvojio je zlatnu medalju.

Prešao je u beogradski Partizan, ali glavni grad Jugoslavije bio je Mirzi dosadan i vratio se u rodnu Tuzlu, piše Leksikon Yu mitologije.

U klubu iz rodnog grada ponovno je uživao u košarci, a u jednoj utakmici protiv Bosne u Sarajevu postigao je 36 koševa. Mirza je u sarajevsku Bosnu prešao gotovo odmah nakon te utakmice i tamo je odigrao neke od najvećih utakmica u povijesti košarke bivše države.

Godinu dana nakon te sudbonosne utakmice koja je lansirala Mirzinu karijeru, trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu. Izbornik Mirko Novosel rekao je da je Mirza višak i poslao ga kući. Novoselova odluka šokirala je i igrače i novinare i sportske analitičare. 

Odbio prelazak u NBA

Nakon toga kreće pravi procvat njegove klupske karijere. Osvaja Kup Jugoslavije, nastupa u reprezentaciji Europe protiv madridskog Reala, igra turnir u Veneciji gdje je u jednoj utakmici zabio 99 koševa, igrao je protiv sveučilišne reprezentacije SAD i to protiv Larryja Birda i Magica Johnsona. Dobio je ponudu Atlanta Hawksa, ali je odbio. Nije mu se išlo preko bare.

Na Svjetskom košarkaškom prvenstvu 1978. godine na Filipinima ozlijedio je kičmu i jedva je odigrao preostale utakmice. Reprezentacija Jugoslavije pobijedila je u dramatičnom finalu Sovjetski savez i to tek nakon produžetka rezultatom 82-81.

Iduće godine je podigao i pehar Kupa prvaka s Bosnom kada su u Grenobleu pred 12.000 ljudi svladali talijanski klub Emerson.

Najbolja sezona u životu

Godinu nakon toga dobio je ponudu koja se ne odbija. Kraljevski klub iz Madrida htio je u svojim redovima gledati jugoslavenskog virtuoza između obruča. Dok su svi tražili posebne uvjete i čvrste ugovore, Delibašić je tražio riječ.

Luis de Carlos, tadašnji predsjednik Reala, poslije je govorio da ga je Mirza iznenadio svojim zahtjevom. Mirza je tražio poštenu riječ i dobio je tri. Dobio je ugovor od 300.000 dolara.

Godine 1980. počela je najbolja sezona njegovog života. Osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije, a iduće godine je osvojio španjolsko prvenstvo s Realom i Svjetski kup, a igrali su u finalu Kupa pobjednika kupova.

"To je bila moja zlatna godina. Lopta nije htjela nikud osim u koš", kasnije je govorio Delibašić.

Poruka na kutiji cigareta

Onda je sve krenulo po zlu. Napustila ga je žena, a on je brak završio onako kako je i igrao, brzo i precizno. Na praznoj kutiji cigareta ostavio je poruku ispred njenog stana u Beogradu.

"1. Sporazumno se razvodimo. 2. Izdržavat ću tebe i Darija", napisao je i vratio se u Madrid.

I dalje je dobro igrao, ali nije to bio onaj stari Mirza. Nije to bio Kindže koji je protivnike bacao na koljena, a publiku u trans. Nakon problema s alkoholom odlučio je otići iz Reala, a Španjolci mu nisu pravili previše problema. Njima je i dalje bio jedan od najdražih igrača.

Otišao je u Italiju i tada su počeli problemi sa zdravljem. Moždani udar ga je spremio na Vojnu medicinsku akademiju u Beogradu. Nije se mogao kretati ni govoriti, a oporavak je dugo trajao. Čitavo to vrijeme imao je sve više problema s alkoholom. Čašica vina prije spavanja pretvorila se u litru vina ujutro. Opet je završio na VMA, ovog puta je bio klinički mrtav, ali Mirza je odlučio drukčije i vratio se među žive.

Značajno europsko priznanje

Usprkos svim tim problemima, košarkaški svijet ga nije zaboravio. Godine 1991. Fiba ga je proglasila za jednog od najboljih europskih igrača. Rat u Bosni i Hercegovini proveo je na mjestu izbornika košarkaške reprezentacije, ali 1996. godine se posvađao s čelnim ljudima saveza i otišao je iz košarke.

Posljednje godine života proveo je u jednom kafiću, a alkoholizam ga je na kraju stajao života.

Umro je u 47. godini života u Sarajevu 8. prosinca 2001.

"Doletjeti, kao Mirza, do samoga Sunca — i onda se sunovratiti u ponor, to je zaista tragedija dostojna jednog Ikara", napisao je njegov biograf Slobodan Đurasović.