Indianapolis prije 30 godina, vratio se najveći, vratio se Michael Jordan
B. J. Armstrong je bio njegov "oficir za vezu". Od trenutka kada je napustio NBA ligu. Stalno su komunicirali telefonom, Michael je znao zvati nekada u šest ujutro, nekada u ponoć. B. J. se morao javiti. Ispričati što se događa u Bullsima. Kakva je ekipa, kakvi su novi i mladi igrači. S druge strane B. J. nikada Michaela nije upitao ništa što ima veze s baseballom. Zato je Jordana interesiralo kakva je to ekipa Orlanda, kakva je igrač recimo Latrell Sprewell. Pa je jedan dan otišao na trening Warriorsa u San Franciscu, u posjetu prijatelju Rodu Higginsu tada pomoćnom treneru. Malo je i trenirao s ekipom.
Trenirao je on i s Bullsima. Kako je sezona 1994/95 prolazila Michael je bio sve aktivniji pod koševima. Podizao je intenzitet treninga, u vrijeme kada se baseball kao sport suočavao sa štrajkom i problemima.
Jedan razgovor, sve više treninga
Opet nitko od igrača nije Jordana pitao hoće li se vratiti, kada? Nije ni B. J. Međutim, nakon jednog razgovora Phila Jacksona i samog Michaela situacija se počela mijenjati.
"Ako bude štrajk, što misliš, što ćeš raditi. Nije ti ostalo previše vremena barem kada je u pitanju košarkaška karijera. Što misliš da se vratiš, odigraš 25 utakmica do kraja sezone?" upitao ga je Phil.
"Malo je to previše. Što misliš na recimo dvadeset", odgovorio je Jordan. Jedan korak je napravio. Drugi će vrlo brzo.
Jedan na jedan u cipelama
Telefon je zazvonio rodila se nova nada. Kao u pjesmi grupe "Valentino". Jordan je pozvao B.J. ranom zorom, negdje u šest ujutro i zamolio ga da se nađu u trening dvorani Bullsa. Kad je Armstrong stigao Michael je još bio u "civilu". U cipelama. Nije bilo tenisica.
Legenda kaže da su prvo malo pričali, Jordan je šutirao, pa su se malo zaigrali jedan na jedan. Na početku lagano, kasnije sve jače i jače. Onda su počeli "ozbiljno". Jordan ga je dobio 10-7 i onako oznojen u cipelama je pojasnio.
"Još uvijek me ne možeš čuvati. A ja sam još u cipelama".
Dan poslije je opet uzeo telefon, nije sada zvao ni Jacksona ni B. J. Armstrong, sad je okrenuo broj kompanije Nike i naručio gomilu tenisica. Sve je bilo jasno. Svijet košarke je stao, Jordan je poslao fax u klub s jednostavnom porukom:
I'm back
Mjesto povratka bila je Market Square Arena u Indianapolisu. Na današnji dan 1995. godine. Himne su intonirane, kamera je pokazala u krupnom planu Michaela Jordana. "Prvi" znoj ga je već bio "probio", žvaka je bila tu. Krenuli su pod zvižducima izlaziti Scottie Pippen, Toni Kukoč, Will Perdue, B.J. Armstrong i onda zvižduci nestaju, dolaze ovacije. Broj 45 Michael Jordan.
Povijest košarke se promijenila na određeni način tog dana. Najveći je bio tu gdje mora biti. Na parketu. Ma kakav baseball, kakvi poslovi komentatora koji su se nudili. On mora biti u dresu, na parketu, zabijati, letjeti. Bez obzira na to što su to neki drugi Bullsi, ne oni koje je on ostavio. Ali nema veze.
Pacersi su slavili 103-96 nakon produžetka. Jordana je čuvao Reggie Miller, imali su jedan duel u samom finišu, u posljednjim sekundama. Michael je ostao na parketu 43 minute, ubacio je 19 poena ali uz loš šut (7/28). Bullsi su imali u tom trenutku 34-32 omjer. Do kraja sezone, 47-35. Završili su peti na Istoku. Prošli su Hornetse 3-1, Orlando Magic je bio prejak. Jordan je tog ljeta odradio snimanje "Space Jama" i onda se vratio prvo u dvoranu, pa na tron.
