Izvršni direktor All England Lawn and Tennis Club na kojem se održava Grand Slam turnir u Wimbledonu, Ian Ritchie, nije krio nezadovoljstvo zvukovima koji tenisački i tenisačice proizvode tijekom igre. „Nekim igračima to smeta, i u tom slučaju se mogu žaliti sucu“ izjavio je Ritchie za Daily Telegraph.
Velikan tenisa Martina Navratilova je još prošle godine u svojoj kolumni napisala kako stenjanje i vrištanje utječe na igru: „Meni je bilo važno čuti kako lopta udara u reket, jer tada možete znati kakav je bio udarac. Zvuk reketa je vrlo važan dio igre“.
Čak i znanstvena istraživanja govore kako ometajući zvukovi imaju loš utjecaj na igru suparnika. Grupa studenata sa Sveučilišta na Havajima je vježbala povratni udarac u tenisu sa i bez zvuka stenjanja. Postotak vraćenih lopti se značajno smanjio nakon što je prilikom udarca lopte proizveden i ometajući zvuk.
Međutim, ne slažu se svi s pretpostavkom da igrači i igračice tenisa namjerno stenju i vrište kako bi omeli protivnika. Louise Deeley, sportski psiholog sa Sveučilišta Roehampton, govori kako proizvodnja zvukova pomaže igračima pri održavanju ritma tijekom igre, kao i da ostavlja dojam da onda imaju jači udarac.
„To vam daje samopouzdanje i osjećaj kontrole u igri“. Nick Bollettieri, poznati teniski trener, stenjanje smatra normalnim uzorkom u disanju atleta. „Ne volim riječ stenjanje, već koristim riječ izdisanje. To je otpuštanje nakupljene energije na konstruktivan način. Ukoliko držite usta zatvorenim, ne dišete i postajete vrlo napeti i manje fleksibilni“ izjavio je Bollettieri.